M.I.A. je Johnny Cash današnjice. Ovako RTL-ovski bombastična izjava je sasvim primjerena za godinu 2010., kao stvorena za naslovnice ne baš 24 sata, ali svakako nekog časopisa koji se bavi glazbom. Samo što kod nas nema časopisa koji se bavi glazbom pa možemo mirne duše nastaviti dalje. Ovo sa Johnny Cashom je naravno loša šala. Za početak je dovoljno reći da je M.I.A. i "Maya" dobra refleksija današnje moderne glazbe.

M.I.A. živi podvojenim te utoliko problematičnim životom umjetnice i životom koji je posljedica te umjetnosti. Odnedavno majka, 34-godišnja Mathangi "Maya" Arulpragasam, se silno želi prikazati kao Amazonka našeg doba. Otac Arular (ujedno i ime debi albuma) je navodno bio član Tamilskih tigrova, a beskompromisni, angažirani tekstovi sa stavom i općeniti srednjoprstaški stav prema establišmentu su upućivali na modernu odmetnicu koja ne preza ni od čega. Jedine pukotine u priči su spot za novu stvar "Born Free" te vlasništvo kuće nigdje drugdje negoli na ... Beverly Hillsu. Da, istom onome kamo su se preselili Brandon i Brenda iz prelijepe Minnesote.

Ovo sa novom adresom je već viđeno, novac zarađen očitim talentom, dobrim pristupom i diferencijacijom na sceni donosi materijalne mogućnosti kojima je teško odoliti. "Born Free" je ipak teško progutati kao ozbiljan uradak, jer je bolno očito kako je riječ o jeftinoj provokaciji kojoj je zadatak iznuđivanje zabrane s ciljem dobivanja publiciteta. U nešto manje od desetak minuta spota pjesma se jedva nazire jer je gaze američki vojnici (naravno) koji se iživljavaju na skupini tinjeđera. Cijela racija te kasnija okrutna egzekucija je prikazana bez ikakvog konteksta i smisla, osim što je bitno naglasiti američke zastave na uniformama tlačitelja. Daleko od toga da su američki vojnici i policija cvijeće, ali još je gore licemjerno korištenje jeftine i prožvakane ikonografije kako bi se potvrdio i naglasio pobunjenički stav majke koja živi u vili blizu Walshovih.

Novi album, nazvan po autoričinom imenu čime je popunila obiteljsku kvotu naziva (Kala je majčino ime), se tematski bavi problematikom interneta, koji iako u suštini demokratski medij ipak kontroliran od strane Googlea i medijskih korporacija. Stoga ga prati šizofreni zvuk što sasvim odgovara prirodi konzumiranja ovog medija ... puno, brzo, što prije, jer ako samo trepneš propustit ćeš nešto. I to se u ovom konceptu glazbeno odlično uklapa.

M.I.A. kao i na "Arularu" i "Kali" svojim zvukom nastavlja imponirati širokom spektru slušatelja. "Maya" se kao i prethodnici može sa jednakim legitimitetom zavrtiti na Ibizi za party ekipu i u nekoj underground rupi u Berlinu. Ili se samo pojaviti u kul sceni nekog filma. Hodanje po ovoj tankoj crti je savršeno razrađeno te po treći put zaredom je odlično 'uboden' pravi glazbeni kompromis, za razliku od tekstualnog koji smo već spomenuli.

M.I.A. i njena "Maya" je dobra refleksija današnje glazbe. Bitka za proboj na sve više segmentiranu i pretrpanu svjetsku scenu te borba za opstanak na istoj ju je dovela do pozicije koja je ideološki gotovo neodrživa, ukoliko se te ideologije autor želi uistinu pridržavati. Uvjerljivost M.I.A. intervjua i pojedinih tekstova pokazuje da je srce nekada vjerovatno bilo na mjestu i žar je gorio za pravu stvar, ali je sve skupa ishlapilo na putu ka vrhu. Stoga glazbeni dio pozdravljamo, a jeftinu retoriku koja se krije iza njega ne treba popušiti jer će se ona izmijeniti skupa sa novom kolekcijom vijesti. Toga već ionako ima u našem podneblju sasvim dovoljno te nema potrebe za uvozom. Ionako smo u deficitu.

www.miauk.com
www.myspace.com/mia