Recenzije

Lvmen Heron Day After Records, 2008.

ponedjeljak, 23. veljače 2009

Brojali smo najprije do sedam, pa do trinaest. Nekim čudom doživjeli smo 21. Kapa dolje bendu koji je dostojanstven u svom nestajanju i uskraćenom, ali zasluženom priznanju. «Sviraj šesnaestu!!!» derati ćemo se na sljedećoj turneji...

Češki bend Lvmen kročio je našim krajevima još 1998. pa je tako do danas zadržao šačicu ponosnih sljedbenika. Biti ponosan na ovaj opskurni češki bend opravdana je strast ako smo svjesni da je njihov album "Raison d'etre" suvereno i na osebujan način pratio post metal i slična žanrovska kotrljanja početkom ove dekade. Imali svu sve karakteristike velikana i specifičnu srednjoeuropsku atmosferu zbog koje će se do danas isticati u gomili dosadnih preslika. Hardcore neurotičnosti, apokalipsi Neurosisa, monumentalnosti post rocka, očaju, crnilu i pustoši jednih Swansa dodali su svoje začine.

Taj pogođeni recept nisu promijenili niti na dugo očekivan povratničkom albumu "Mondo" kada je već bilo jasno da je njihova prilika odavno prohujala. Tada, 2006. ih više nije bilo briga što njihovo žanrovsko malo remek djelo s početka karijere nije bilo prepoznato od gomile klinaca s Neurosis majicama. Niti na novom albumu "Heron" nema drastičnih promjena. Recept ostaje isti – postepeno građenje gitarskih zidova, samplovi iz starih filmova, jezivi scrEMO vokali, eksplozivna hardcore energija, katarze i nazivanje pjesma rimskim brojevima (na ovom albumu stigli smo do broja XXI). Promocija, sinkroniziranost s trendovima i vidljivost na internetskim bespućima sve ih manje zanima, a od konačnog nestajanja dijeli ih očito samo gušt i potreba da u određenom vremenskom razdoblju istresu još nekoliko novih numera. Za njih će uvijek postojati neka Metelkova, Močvara ili skvot u kojem će mrgodno graditi svoje masne noise monumente.

Ako će "Heron" biti prvi njihov album na koji ste nabasali nećete ni biti svjesni koliko se ovaj bend uljuljao u svoj zvuk. No, treba im skinuti kapu upravo zbog toga što će većinu novopečenih obožavatelja razvaliti isto onako kao im je to uspjelo krajem devedesetih kada ih je domaća publika imala priliku prvi put pogledati uživo. Zastrašujuće je kako jedan rutinski album benda na konstantnom zalasku može za doručak pojesti razornu prošlogodišnju "Batcat" (znate već čiju) i većinu ekipe okupljene oko popularnog Neurot recordingsa. 

www.lvmen.cz