Kada je legenda poljske metal i punk scene Robert Friedrich Litza počeo razmišljati o ideji osnivanja novoga benda, njegova je nakana bila pomalo sebična - konačno imati projekt u kojemu će on voditi glavnu kreativnu riječ. Nakon gitarističkog i koautorskog udjela u čitavom nizu poljskih bendova koji su svojom glazbom tijekom zadnja dva desetljeća definirali onaj, recimo to tako, žešći sektor tamošnje rock scene (Acid Drinkers, Flapjack, Kazik Na Zywo, 2Tm2,3 - spomenimo samo neke od njih), Litza je htio 'solo projekt', u pravome smislu toga termina. Međutim, vjerojatno je ubrzo shvatio da su ljudi koje je izabrao raditi s njim - Robert Drezek na gitari i Krzysztof "Kmieta" Kmiecik na basu (s kojima svira i u 2Tm2,3), te Tomasz 'Krzyzyk" Krzyzaniak na bubnjevima - glazbeno prejake osobnosti da bi funkcionirali tek kao 'operativci' za nečije tuđe zamisli. Bend Luxtorpeda dodatno se od prvotne ideje solo projekta udaljio i kada je u njemu dio vokalnih dužnosti preuzeo jedan od vodećih MC-ija poljskog conscious rapa - Hans (pravim imenom Przemyslaw Frencel) iz benda 52 Debiec, koji je cijeloj priči dao dodatnu dimenziju.

 

Hans je, inače, u bend ušao nakon što je snimanje instrumentalnog djela albuma već bilo okončano. Litza je u svom studiju u okolici Poznana snimao Hansov novi album i svidjelo mu se kako mladi reper za kojega prije nije čuo niže svoje stihove o kritici konzumerističkog društva koje pušta sve deblje korijene u postkomunističkoj Poljskoj. Pozvao ga je u bend, ovaj je pristao, a tek su kasnije Litzi njegove mlade kćeri koje poljski hip-hop prate nešto pažljivije od staroga oca metalca objasnile kakvu je "facu" zapravo angažirao. Tekstovi koje je Litza kao planirani lead vokal već bio pripremio za snimanje morali su doživjeti promjene, pa su njegovi krikovi dobili (srećom!) nadopunu u rimama koje je Hans napisao na već zadanu temu, poštivajući početnu ideju pjesama.

Ovo predrasudama neopterećno komuniciranje dva glazbena svijeta stvorilo je originalan i svjež izričaj koji iznova kombinira hip-hopersku socijalnu angažiranost i konstruktivno punk buntovništvo. Riječ je o iznimno važnoj kombinaciji, a Luxtorpeda daju svoj prilog oživljavanju njezinog izvornog potencijala funkcionirajući u nekim drugačijim dimenzijama od onih koje je definirao RATM, a koje su tijekom zadnjih desetak godina nepovratno kompromitirane nu-metalom i sličnim derivatima.

Deset uvrštenih pjesama stvaraju čvrstu cjelinu unutar koje i najzlonamjerniji teško mogu pronaći ono što se u ova vremena uobičajeno naziva 'fillerom'. Instrumentalni "Intro", kao što mu je valjda i nakana, upoznaje slušatelja sa glavnim značajkama zvuka Luxtorpeda - Litzinim i Drezekovim gitarama koje se savršeno nadopunjuju i neprestano mijenjaju u ritmičkim i melodijskim zadacima, uvijek prisutnim, a nikada nametljivim Kmietinim basom, te nevjerojatnim sviranjem bubnjara Krzyzyka koji stvara punk-rock groove kakav nižepotpisani nije čuo niti osjetio još od najboljih dana Mac McNeillyja. "Niezalogowany (Nisam ulogiran)" je eksplozivni i brzi punk koji progovara o opasnostima globalne umreženosti ("Control!", vrišti Litza upozoravajuće u pjesmi). "Od Zera (Od nule)" pjesma je teškog riffa i ritma o obitelji koja se raspada, autobiografska jer je Litza dijete razvedenih roditelja. Tema je osjetljiva, ali niti jednog trena pjesma ne upada u pretencioznost, nego ostaje autentična, dozivajući u sjećanje po intenzivnosti i tematici srodnu "Broken Home, Broken Heart" Hüsker Dü-a. "Autystyczny (Autističan)" je više radio friendly od ostalih pjesama na albumu i kao takva logičan odabir za jedini spot koji je do sada snimljen. Pokušaj pomirenja žestoke gitarističke glazbe sa plesnim zvukom na tragu je Franz Ferdinand-a i srodnih bendova. "Jestem Glupcem (Glup sam)" je pjesma o srazu između vrijednosnih sustava koje nam nameće svijet i onoga koji nam leži u/na srcu. "Trafiony Zatopiony (Uhvaćen i potopljen)" omiljena je pjesma sa albuma moje trogodišnje kćeri i strukturalno se temelji na ritmičkoj igri Krzyzyka, bubnjara koji ima onaj nevjerojatan dar da zvuči kao da u svakome trenutku može odsvirati ono što želi, ali uvijek odsvira samo ono što je potrebno za pjesmu. Sljedeće dvije - "Siedem Razi (Sedam puta)" i "W Ciemnosci (U tami)" glazbeno najviše duguju Litzinim metalskim glazbenim korijenima pa solo gitare u ovoj drugoj u jednom trenutku opasno podsjete na Metallicu.

'Danas je homo homini kao svinja svinji/Anno Domini, molimo se svinjetini' stih je iz pjesme "3000 Swin (3000 svinja)", koja je još jedan brzi punk komad kojega se ni Didjitsi ne bi postidjeli. Tekstualno, ta je pjesma kulminacija albumom dominirajuće poetike otpora površnosti gospodarski i emotivno globaliziranog i uniformiranog svijeta. Možda ova tematika zvuči potrošeno, posebice nama u Hrvatskoj gdje nas establishment uporno pokušava uvjeriti da je sasvim okej objavljivati albume na kojima dominira kritika konzumerizma, a potom uredno svirati koncerte za korporacije ili se pojavljivati u reklamama njihovih proizvoda. Međutim, ovdje je umjesto o pozi i THC-om induciranom "buntovništvu" riječ o promišljenom životnom stavu koji se živi konzekventno i odgovorno - jer se drugačije ne može.

"Za Wolnosc (Za slobodu)" zadnja je pjesma na albumu koja govori o Velikopoljskom ustanku iz 1918., jednoj od brojnih herojskih epizoda iz prošlosti toga naroda, kada su se Poljaci iz zapadnih pokrajina koje su stoljeće ranije pripale Pruskom carstvu pobunili protiv njemačkih vlasti. Njihova pobjeda protiv tragikomično nadmoćnijih snaga Weimarske republike otvorila je prostor za pripajanje tih područja Drugoj poljskoj republici koja je upravo nastajala, a pjesma sa melankolično melodičnim riffom progovara o žrtvama 'mučenika' koji su ginuli na ulicama Poznana.

Glazbena očekivanja poljske alternativne scene od ovoga albuma bila su kako će vjerojatno zvučati kao Litzino odrađivanje duga njegovim stoner rock herojima (QOTSA, Kyuss, Fu Manchu i slični). Međutim, kreativni proces usmjerio je pjesme u neke puno šire dimenzije i nadogradio početni stoner utjecaj sa čitavim nizom onih iz raznih drugih pravaca gitarističke glazbe. Po toj zadobivenoj glazbenoj širini koja je zalet hvatala u stoneru, a još više po tematici tekstova, Luxtorpeda pomalo podsjećaju na zagrebačko-rovinjski Ruiz koji se kreće u sličnim muzičkim i idejnim svjetovima.

Produkcija albuma je besprijekorna u nakani postizanja "čistog" gitarističkog zvuka sa što manje intervencija i još je jedan argument u prilog tezi koja se sve glasnije čuje u Poljskoj, a po kojoj su Luxtorpeda napravili jedan od najuvjerljivijih debut albuma u povijesti tamošnjeg alternativnog rocka.

www.myspace.com/luxtorpeda
www.luxtorpeda.net
www.youtube.com/user/OFFICIALLUXTORPEDA