Lucinda Williams Blessed Lost Highway 2011.
Howe Gelb nije mogao pogriješiti kada je prije dvadesetak godina na trećem albumu benda The Band of Blacky Ranchette ugostio Lucindu Williams, kantautoricu koja se bez po muke mogla poistovjetiti s gore izvučenim stihovima u pjesmi "Burning Desire" koju su tom prilikom zajedno otpjevali. Iako se to desilo davne 1990., Lucinda nije prestala slijediti grbavi makadam kojim ju je vozalo njezino srce, prečesto usamljeno i ostavljeno. Nesretna ljubav bio je nemilosrdan izvor inspiracije, a Lu je u svojoj trideset i kusur godina dugoj karijeri radila sporo, demonstrirajući nam da i najjednostavnije pjesme zaslužuju tesanje. Nije se sramila uzimati duge pauze između redom hvaljenih albuma "Happy Woman Blues" (1988.), "Lucinda Williams" (1988.), "Sweet Old World" (1988.), "Car Wheels on a Gravel Road" (1998.) i "Essence" (2001.). No, ako joj je kultni "Car Wheels on a Gravel Road" otvorio sva vrata, onda joj je tek nakon "World Without Tears" (2003.) bio zagarantiran kultni status zbog kojega je danas kritičari stavljaju u isti koš s velikanima kao što su Bob Dylan, Townes Van Zandt, Gram Parsons. Zato je rokerski "World Without Tears" bio još jedna velika prekretnica, uspješan album nakon kojega je dobila novu snagu i počela redati nove albume.
A onda joj se desio i Tom Overby, budući menadžer i muž.
***
Everybody was so worried about how being married was going to affect my songwriting. [intervju] Ali ipak… So now that I’m done with all that unrequited love stuff, I can branch out even more as a writer and explore other areas. [intervju]
***
"West" (2007.) i "Little Honey" (2008.) ne možemo tretirati kao slabije albume, već kao mjesta transformacije jedne žilave kantautorice u veteranku alt-countryja i americane, autorice koja ne poznaje loše poteze i loš materijal. Ipak, novi "Blessed" je totalno iznenađenje! Lu je zaljubljena i spokojna, ali još uvijek žilava i sposobna od jednostavnih tekstova napraviti velike pjesme. "Blessed je sinergija topline i iskustva nakon svih poraza i preokreta, blagoslov svim onima koji nikada neće prestati biti gubitnici i dostojanstveno prepuštanje blagodatima ljubavi koja predstavlja sve ono što staroj Lu danas treba, sve ono za čime je godinama čeznula.
Producent je pazio da njezin hrapavi i raspuknuti glas bude u centru pažnje, a prateći bend među kojima su i stari gosti (Matthew Sweet i Elvis Costello) je osigurao da sve bude vrhunski odsvirano. "Blessed" umirujućom i blues melankolijom većim dijelom slavi ljubav, ali se kao velika tema albuma pojavljuje i smrt. Pjesma "Copenhagen" je posvećena njezinom dugogodišnjem rano preminulom menadžeru Franku Calleriju, a heroj najrokerskije stvari "Seeing Black" je Vic Chesnutt, američki kantautor koji si je krajem 2009. oduzeo život nakon dugogodišnje borbe s tetraplegijom. Lu ga ne osuđuje, ali se ne može pomiriti s njegovom konačnom odlukom. Još kada Elvis Costello na kraju zajaše neilyoungovski solo… Brrrr… Moćno i odlučno odsvirana pjesma koja istovremeno u prvi plan gura ljutnju i tugu. Neuobičajena posveta koja vas tjera da skačete sa suzama u očima.
Pa još…. "Born To Be Loved" i "Sweet Love" – ušuškavanje s hammond orguljama, harmonikom i laganim blues prebiranjem; "Convince Me" i "Awakening" – gospel i opasna mantra žilave i nepobjedive Lu; "Ugly Truth" s ultimativnom porukom svima koji traže mir: From the cradle to the grave you will always be a slave to the quiet darkness of your memories / And that’s the truth, may friend, the ugly truth, I’ve got proof, my friend / …Fix your hurt with a little love!
Iako je Williams sada veteranka koja si može dozvoliti i poneki izlet (sjetimo se obrade pjesme "It's a Long Way to the Top" od AC/DC s prethodnog albuma "Little Honey") teško se priviknuti na bilo kakvu veliku temu koja izlazi iz međuljudske svakodnevice. Zato "Soldier's Song" nije toliko slaba pjesma koliko strši iz zaokružene sredine. Ma koliko god se Lu trudila da glavna izlizana tema ne bude besmislenost rata.
"Blessed" neće biti velik kao "Car Wheels on a Gravel Road" i "World Without Tears", ali je garancija da je sva pretrpljena mizerija imala smisla, da je trebalo slušati srce i ostati svoj pod svaku cijenu. Ovo je vrlo vjerojatno samo jedna verzija sretnog završetaka karijere kantautorice koja će nas sigurno još imati prilike iznenaditi. Definitivno nije Lucinda koju smo navikli slušati, ali je upravo onakva kakva zaslužuje biti nakon svega.
"Blessed" je u biti Happy Woman Blues.
***
Deluxe verzija donosi bonus snimke "The Kitchen Tapes" – cijeli album u lo-fi verziji.
