Karijera Lovely Quinces, odnosno mlade splitske glazbenice Dunje Ercegović, nije pratila uobičajene obrasce. Nismo je tako imali priliku promatrati kako se “traži” ili tek otkriva svoj glas. Ne, od prvog stupanja na scenu, krenula je odlučno i odlično, brzo i naglo: prvi rasprodani koncerti u Tvornici, gostovanja na festivalu SXSW - sve unutar godine dana i samo s jednim objavljenim EP-em. S obzirom na to kako su završavali neki drugi bendovi koje je u početcima pratio sličan hype, bilo je jasno da bi Ercegović mogla doživjeti naglo ispuhivanje.

No uzevši u obzir temperamentnost i talentiranost Lovely Quinces, zapravo je sada, objavom drugog EP-a, postalo sasvim jasno da ta opasnost nikad nije uistinu postojala. “Meet Me in Moscow, Part One”, prvi od dva planirana EP-a koji će naknadno biti ujedinjeni u LP, donosi nam novu porciju karakterističnog i kvalitetnoga Ercegovićina izričaja koji, silom prilika, više zvukom negoli stavom, pripada u folk-rock. Jer njene bi pjesme, intenzivne i rokerski prodorne, vrlo lako mogle funkcionirati i u drugim aranžmanima.

Uostalom, određena dvojakost u pristupu i aranžmanima već sada postoji. Naime, dok je na “No Room for Us” i uživo zvuk Lovely Quinces sveden na markantni vokal, gitaru i sitne efekte, na “Meet Me in Moscow, Part One” okićen je basom, slojevima gitara i bubnjevima. Drugim riječima, imamo bend. Poliranjem DIY zvuka (snimio i producirao sveprisutni Mark Mrakovčić) te gubitkom sirovosti i ogoljenosti, elemenata koji su krasili atmosferu na prvom EP-u, lagano je otupljena agresija, prodornost i izravnost u njenim krikovima. Čudna odluka, posebno uzevši u obzir da su nastupi uživo i dalje solističkog tipa te da na njima novi materijal zvuči bolje negoli na snimkama.

Unatoč tome, novi je materijal općenito, izuzev nepotrebne arensko-himnične pjesme “Nostalgia”, vrlo dobar. Jer osim površinske promjene u zvuku, duh glazbe ostao je više-manje isti i prepoznatljiv, tek malo zaokrenut prema mračnijem, sporijem i intimnijem, pojačan nekim novim emocionalnim ožiljcima i neuhvatljivom nostalgijom. A te se emocije izrečene kroz vrlo osobne tekstove značajno oslanjaju na dominantni Ercegovićin vokal. Rašpast i grub, eteričan i lagan po potrebi, uz poigravanje ritmovima i bojama, postaje instrumentom za postizanje dinamike i održavanje zanimljivosti glazbe u ponavljanjima dok Lovely Quinces nama i sebi prepričava neke slatko-gorke priče. Posebno je to uočljivo na potencijalnom hitu “Pretty” koja puno duguje uspješno ostvarenom kontrastu u raspoloženju i dinamici koji nosi dojam vrckavog koketiranja s cinizmom i sarkazmom. Kao da nam upravo ona i kejvovski mračna i slojevita “In Time” otkrivaju najiskreniju, istovremeno romantičnu, melankoličnu i gnjevnu Lovely Quinces te ožiljke i doživljaje duboko isprepletene s njom samom.

Nema tu puno prostora za zabune: Ercegović je odlična kantautorica, glasovno, svirački i pjesmopisački zaokružena i usmjerena, sposobna složiti uhu vrlo ugodne refrene i melodije. “Meet Me in Moscow, Part One” logični je zato nastavak u radu glazbenice koja ne robuje očekivanjima i čija glazba djeluje izuzeta iz svakodnevice, kao nešto što svira za sebe i zbog sebe, a mi možemo biti sretni što je s nama dijeli. Željno iščekujemo sljedeći nastavak.

lovelyquinces.bandcamp.com