Think Big! Losing Ground Death To False Hope 2010.
'Don´t know much about geography'
- Sam Cooke
Ne znam puno zemljopisa. Volio bih znati, ali eto ne znam. Upravo vam piše čovjek koji ne zna kako doći do Malog Lošinja. Ne znam gdje su Sejšeli. No, siguran sam da mi je neki dragi bend s Malog Lošinja da bi znao gdje je. Na račun muzike sam upoznao neke krajeve za koje prije nisam znao gdje su. Manitoba na primjer. OK, to je ziheraški jer je u pitanju zemljopisni pojam. Akron, Ohio! To je dobar primjer. Radi Devo sad znam gdje se nalazi Akron. Radi Specialsa znam točno gdje se nalazi Coventry. Kada se Damon Albarn odlučio na put u Mali ja sam naučio da tamo žive Tuarezi i da je glavni grad Bamako. Posljednji u nizu zemljopisnih lekcija je došao u obliku melodičnog hard core banda Think Big! Oni su naime iz Poconos regije u Pennsylvaniji. Wikipedija kaže da je to popularno odredište za odmor i rekreaciju. Možete pecat, skijat i planinariti. A ako ste u Pocono Summitu 30.10.2010. možete i otići na koncert Think Biga! Preporučam.
'If I only knew now what I knew then'
- Pearl Jam
Kažu da treba slušat starije. Pogotovo ove odrasle. Odrasli znaju. Bez glumljenja hipija i otkrivanja tople vode, jel ti dragi/a čitatelju/čitateljice još uvijek misliš da je to točno? Sada kada svi imamo malo više godina, je li slušat odrasle dobar savjet? Postavlja se pitanje ako je tako sve mudro kad odrasteš kako to da je toliki postotak nezadovoljnih ljudi. Frustriranih odraslih ljudi. Je li to možda zato jer su im svi obećali da će sve sjesti na svoje mjesto kada oni prihvate svoje mjesto u društvu? Samo što ako to ne upali? Ako se nekim slučajem nisi zombizirao koliko god se svi oko tebe i ti sam trudio da to ostvariš? Zašto sam ja sa svojih 30 i dalje relativno jako nezadovoljan sa svijetom oko sebe? Zašto svi i dalje biraju najgluplje solucije za svoje probleme? Zašto se masovno nezadovoljstvo brani besmrtnom krilaticom 'To tako mora biti'? Mora? I nitko ne urla zašto! Dobro ne baš nitko. Samo što kada se i dogodi da netko zaurla tada se ta osoba tretira u najmanju ruku kao nezrelo dijete? Kao da je zrelost i odrastanje pomirba sa svojom unutrašnjom bijedom. Kada suočen s takvom sudbom bendovi kao što su Think Big! ulijeću kao hitna pomoć koju vozi Steve McQueen. Ja vjerujem da je mnogim 'zrelim' konzumentima glazbe smiješno da jedna spodoba od tri banke i dalje sluša melodični hard core sa stihovima 'Can someone please throw me a rope, so I can get out of this trap I've set for myself'. Ali sada kada sam potrošio tri banke ti mi stihovi nisu nikada potrebniji, shvatljiviji i realniji. Nikada u životu mi nije više trebao bend kao Think Big! 'You built a wall and we need help taking it down, you're setting us up and letting us down and this isn't one of those walls you can walk around. It's been a long time'. Koliko god to bilo društveno prihvaćeno pod jadno ti stihovi mi sada znače više od bilo koje psihoterapije i samopomoći! I sve to od ekipe koja još nije završila srednju školu. Možda prvu godinu faksa... Što mi to govori o mudrosti starijih?
'The only thing that saves me has always been music'
- Mike D
'Millions of flickering lights against clustering darkness forever. OK?'
- GYBE
Ne bih htio da se iz gornjeg teksta shvati Think Big! kao neke samopozvane mesije. Oni su samo ekipa iz Poconosa koja me u zadnje vrijeme podsjeća kako sam se nekada osjećao i budi želju da to vratim. Njihova namjera definitivno nije da budu a priori revolucionari. Think Big! svira adrenalinski pop punk s temama koje su vječnom tinejdžeru kao ja uvijek na pameti. Odrastanje, konformizam i naravno ljubav. I nije meni u životu tako strašno, ja samo imam napadaje panike. 'I never had it too hard but nothing came easy', da se još jednom poslužim riječima mladosti iz Pennsylvanije. To je među najtočnijim opisima mog života. Počevši od pisanja za ovaj site. Volio bi da sam uvijek siguran, da uvijek znam što želim, da sam rječit kao Palahniuk, nepretenciozno duhovit kao Vonnegut, da manje razmišljam i da sam više pravocrtno usmjeren. Volio bi da sam Sale Dragaš i da vidim sebe kao nekog iznad svega i da su mi sve drugi krivi. Ali ja uglavnom samo znam što neću, a to je uglavnom sve što mi nude. I znam da sam si većinom sve sam kriv. I drago mi je zbog toga, jer to znači da bi mogao sve i sam popraviti. I drago mi je da sam tu s vama i da sam amater i bloger. I da nada ipak umire posljednja, a punk nikada. I da nikada nije kasno za radikalne promjene i za naučit plivat svojim stilom. I da postoje Think Big! i odrasli tinejdžeri i pot lista i Ante Ljubičić! I da će mi Ludva ispod teksta spičit neki debilni komentar i reći da sam pička.
Nakon svega ovoga odlučio sam se za tro-korakni program k mentalnom ozdravljenju. Prvi korak je priznanje da postoji problem. To smo već prošli. Drugi korak je prepoznavanja vrijednosti u svom životu i usmjeravanje na pozitivu i prijatelje. To su na primjer Think Big! koje usmjeravam na sve vas koji ste uspjeli doći do ovog dijela teksta bez da ste zažvalili pištolj. A treći korak je suočavanje i rješavanje konflikata.
Pa u novom zdravom duhu: Odjebi Sale Dragaš i odjebi Ludva!
Skinite cijeli "Losing Ground" ovdje: www.deathtofalsehoperecords.com/downloads/dtfh042.html
www.myspace.com/thinkbigpa
www.deathtofalsehoperecords.com
pot stilista preporuča sljedeću kombinaciju odjevanja pri preslušavanju ovog albuma: