Tenisice dosta solidno izgledaju, pošto su dečki vegani izrađene su od nekakvog animal-friendly materijala, a đon im je skroz jednostavan. Nije da će ga puno ljudi vidjeti, ali tko se potrudi prepoznati će da je to jedan jako pažljivo obrađen detalj. Na tom tragu počiva i No Age glazba. Uvijek u pozadini, iz prve mutna, ali kasnije sve bolja i upečatljivija.

Još prije nego li su se probili jako dobrim albumom "Nouns", izdavali su dosta singlova, te ovaj uradak može naznačiti povratak tom danas sve više cijenjenom formatu. EP je ipak neobavezniji i manje zahtijevan od albuma tako da omogućava bendu vrludanje i istraživanje, što je na "Losing Feeling" sjajno iskorišteno. "Losing Feeling" sadrži četiri pjesme, od kojih su središnje poslužile kao teritorij za eksperiment, a dvije obrubne spadaju u već klasični bučni repertoar dua iz Los Angelesa. Središnje dvije stvari, "Genie" i "Aim At The Airport", prilično su mirne, bliske shoegazeu i kao da su nastale pod izravnim Deerhunter utjecajem, što je i razumljivo pošto su oba benda skupa sa Dan Deaconom proveli dio ljeta na zajedničkoj turneji. Sad je trenutak u tekstu gdje bi trebalo napraviti i tradicionalnu usporedbu sa kultnim britanskim bendom koji se zove jednako kao onaj teen horor, ali ovaj put ćemo to preskočiti.

Na sam kraj je smještena najbolja stvar, "You're A Target", koja je čista eksplozija gitare i bubnjeva te komotno može stati uz sam bok najboljim trenucima koje smo imali prilike čuti na "Nouns" prošle godine. Prvo počne polako, kako ne bi previše šokirala slušatelja nakon mirne i linearne "Aim At The Airport", a onda se svjetla pale, kapuljače padaju i ostaju samo Randy, Dean i ogromna količina buke. Lijepo zatvaranje jednog zanimljivog istraživanja.

www.myspace.com/nonoage

noagela.blogspot.com

www.subpop.com/artists/no_age