Tko je mogao naslutiti da će Simon nakon toga napraviti istu grešku koju su mu napravila i braća, koja su nakon fantastične ploče ''Felice Brothers'' na brzinu sklepala bezveznjikavu ''Yonder Is The Clock'', samo kako bi iskoristila trenutak slave. Da, nova ploča dua Felice – Frost na jednaki je način nepotrebna. Dolazi prebrzo, s materijalom koji nema ni glavu ni rep, a kojega umjesto emocija prethodnika karakterizira pretjerana produkcija i ljigave stilizacije. Stil nauštrb sadržaja.

Da stvar bude još čudnija, životna drama je i ovaj put mogla biti presudan katalizator materijala, ali očito da u umjetnosti nije toliko važno imati izvor inspiracije koliko znati tu inspiraciju pretočiti u nešto konkretno.

Naime, prvi album nastao je u sjeni Simonove osobne tragedije koja se itekako osjetila, šećernim aranžmanima pjesama usprkos. Svaki stih i svaki refren u biti je bio krik, makar zvučao kao šapat. Ponesen ljepotom pjesama i kontekstom u kojem su nastajale, čovjek je uvijek mogao pustiti suzu.

Slušajući novi album, suza je zadnje što će pustiti. Kontekst je opet obećavao – Simon je jedva preživio srčani udar zbog kojega će do kraja života biti na medikamentima i pod kontrolom doktora koji se, ipak, ne nalaze po šumama i gorama, već u obližnjem velegradu.

Ovaj novi album upravo tako i zvuči, kao velegrad koji bi htio biti selo. Čista pozerština. Jer, usprkos svom soulu, folku, gospelu i minimalizmu glazbenih rješenja, nema sumnje da su ove pjesme lickane poput muda nekakvog ultra bogatog korporativnog direktora.

Ključna razlika je što danas D&K nisu dvojac već četverac. Felice i Burke u potpunosti dijele scenu s pridošlicama, violinisticom i pjevačicom Simi Stone te bubnjarom, producentom i pjevačem Nowellom Haskinsom koji svojom izvedbom materijal odvode u potpuno drugom smjeru od onog na kojeg smo navikli.

Jednom davno su Lindsey Buckingham i Stevie Nicks dolaskom u Fleetwood Mac trećerazredni blues bend pretvorili u savršeni pop stroj, ali Haskins i Stone svojom prisutnošću tek transformiraju D&K iz opskurnog folk dvojca u bezukusnu odu soul velikanima te sektaško klanjanje produkciji i uhu ugodnim zvukovima kojima je nakrcana svaka sekunda ove GMO ploče.

Od prve do zadnje pjesme, manje ili više uspješno, imate dojam da je svaki trenutak doveden do zvučnog savršenstva. Poput nekakvog hita Popularnog Jole, već nakon prvog slušanja sve ostaje u glavi. Problem je samo što smo sve to već čuli jedno tisuću puta. Na pjesmama građenim oko gitare i Simonove izvedbe, sve i dalje zvuči kao klasični Felice, samo dotjeranije. Znam, sam sebi sam već dosadan s ovim naglašavanjem uloge produkcije, ali ne mogu se načuditi tome da netko, tko ima potencijala biti Neil Young, uživa u tome da bude America.

Stvari koje su prilagođene glasovima novajlija pak zvuče kao loše obrađene pjesme velikana soul glazbe. Mislim, zašto bi slušao ovakav sterilan soul kad sam dva klika miša udaljen od toga da raspalim Otisa Reddinga i osjetim stvarnu strast i životnu energiju?

Da ne bi ispalo kako mi smeta isključivo i samo pobjeda tehnologije nad čovjekom, moram naglasiti kako nakon prve polovice albuma koja sadrži solidne pjesme, slijedi druga koja je krcata onim što raja žargonski naziva fillerima, dakle pjesmama koje služe samo tome da popune minutažu.

Kužim da treba platiti račune i da se željezo kuje dok je vruće. Međutim, u zadnje vrijeme nagledali smo se bendova koji su iz inih razloga promašili oploditi svoj kreativni vrhunac i koji su naknadno došli po naplatu (Hold Steady, Gaslight Anthem i, naravno, Felice Brothers), što je dovelo do toga da ih danas ni nekada najveći fanovi ne doživljavaju pretjerano relevantnima.

Iako na naslovnici ovog albuma ostavljaju dojam Sinova Anarhije, D&K su danas više Sinovi Sisača Kite. Ne-zahtjevnom slušatelju odgovarat će ugodna glazbena pozadina, ali, svakome tko ozbiljno shvaća svoj soundtrack, konzumacija ovakve plastične glazbe samo će pojačati potrebu da posegne za nekakvim pravim r'n'b ili r'n'r momentima. Za isprati uši nakon slušanja ovog, na trenutke, zaraznog materijala (poslušajte samo singl ''Shaky''), doktor Đ. vam preporuča ''Live At The Harlem Square Club'' Sama Cookea i duplu dozu Drive-By Truckersa, svakih 12 sati i to barem iduća dva dana.

www.myspace.com/dukeandtheking