Iako ću kad me sretnete vjerojatno grintati kako je ova godina bila poprilično siromašna u odnosu na prijašnje što se tiče vrhunskih glazbenih izdanja, činjenica je kako mi je donijela desetak albuma koje ću slušati dok ne otegnem papke (ergo, grintanje je uzrokovano genima). Young, Truckersi i BoH se podrazumijevaju, s tim da njih ipak čuvam za introspektivnije trenutke. Ali, za svaku drugu prigodu, kada ti ne treba ništa drugo nego dobro društvo koje će ti izmamiti osmjeh na lice, pri ruci će se naći izvjesni Irci i kvazi-Irci.

U biti, 2010. ću pamtiti najviše po tome što je donijela besprijekorne snimke uživo tri najbolja celtic punk benda nakon Poguesa. Dropkick Murphys, Real McKenzies i Flogging Molly ovoga ljeta nisu bili ništa manje važni od sunca, mora i dragih ljudi. Kvragu, kad dodaš da je godina započela odličnim albumom Bouncing Soulsa, benda koji također ima irske korijene (točnije irsko-talijanske, kao i sva prava raja iz Jerseya), ispada da je ovo bila godina sunshine punka. Mislim, s ove četiri ploče možete sjesti u auto i zaputiti se kamo god želite - uvijek ćete imati osjećaj da ste baš tamo gdje trebate biti.

"Live at the Greek Theatre" je snimka nastupa Flogging Molly u Los Angelesu, u prekrasnom amfiteatru na otvorenom koji je ugostio valjda sve sve najznačajnije rock izvođače u povijesti. Zapis se sastoji od 22 pjesme koje služe kao savršeni presjek karijere ovog sjajnog benda te na njemu imate manje-više sve što vam treba. OK, sad bi se dalo raspravljati o tome zašto je izostavljena "The Worst Day Since Yesterday", ali to je već fanovsko pretjerivanje, da ne kažem preseravanje.

(Ajde, kako sam ujedno i fan i seronja, čisto reda radi da istaknem kako mi je vrh snimke skoro pa sami početak, gdje su od brojeva 5 do 7 smještene "Every Dog Has It Day", "These Exiled Years" i "Dunken Lullabies", savršeni medley genijalnog glasa Davea Kinga, tutnjajućeg ritma, akustične topline i pijanih melodija oslonjenih na meastralnu violinu Bridget Reagan)

Poanta nije u tome da se zadovolji želja svakog pojedinog razmaženog derišta, već da se ponudi presjek jedne karijere (kao i svaki pravi live, ovo je ujedno i svojevrsni best of), da se pruži prilika za upoznati bend u najboljem svijetlu te da se uvjeri i one koji ih nisu gledali uživo (a samo u zadnje dvije godine dva puta su nastupali u Zagrebu) o kako sjajnom rock bendu se radi. Velikome, u klasi onih koji vas nikada neće razočarati.

Iako se radi o snimci nastaloj pred malo više od godinu dana, službeno objavljenoj još u trećem mjesecu, čuvao sam je za sam kraj godine kako bi vam u ime pot liste zaželio što veselije blagdane i sve najbolje u Novoj. Jer, ja iskreno ne poznajem bolji soundtrack za one trenutke blagdanske euforije uzrokovane pretjeranim druženjem s najdražim ljudima te neumjerenim ićem i pićem od glazbe koja u isto vrijeme zvuči kao najemotivniji i najpozitivniji osjećaj ikada.

I za sam kraj, prije nego se idući tjedan bacimo na odbrojavanje naše liste 100 naj albuma godine, pozivam vas poput kakvog kardinala (prije Pujols ili Fitzgerald nego Bozanić) da se u ovom razdoblju mira i sreće, kojege remete samo povremeni mamići ili tipovi što se bacaju s balkona, posvetite meditaciji na neku od sljedećih prigodnih tema. Za promjenu se, umjesto materijalnim, posvetite malo onim pravim vrijednostima.

Tema 1. - LJUBAV

Svi smo milijun puta čuli hit Bryana Adamsa "Summer Of '69". Međutim, jeste li se ikada zapitali o čemu je ta pjesma? Jeste li je stvarno čuli? Govori li ona o paru koji voli lickati i sisati jedno drugo u pozi 69 ili pak o duhu Woodstock generacije koji se prenosi čak i na nas koji smo došli poslije? Meni je trebalo 30 godina da skužim da se radi o ovom prvome. 'Me and my baby in 69 oooh yeaaah'.

Tema 2. - OBITELJ

Svi smo par puta čuli hitić Deana Dvornika "Samo Za Nju". Sad, vjerujete li da se ta pjesma bavi izgubljenom ljubavi ili pak autorovom čežnjom za hitom koji bi mu osigurao egzistenciju?  Pazite, Daleka Obala u jednom post-Ban pjesmuljku kaže ''Dino je napravija Afriku, Dean bi dao sebe samo za nju''. Mislim, svi koji su gledali makar i minut "Dvornikovih" znaju da je Dean uvijek bio ljubomoran na Dinov uspjeh. Zar nije logičnije, dakle, da Dean u biti pjeva o čežnji za barem jednim bratovim hitom? Koji bi mu, indirektno, omogućio da danas npr. živi u svom stanu, a ne s mamom.

Tema 3. - VJERA

Ja sam ozbiljno mislio doći na koncert Bon Jovia u šestom mjesecu, ako bi na neki način izvukao besplatnu kartu. Ovim putem podsjećam sve prijatelje i poznanike da, ako imaju jednu viška, neka mi je slobodno proslijede. Obožavam "Keep The Faith" i "Someday I'll Be Saturday Night" i izdržao bi sve sentiše da ih čujem uživo. Međutim, nešto mi je užasno zasmetalo i dovelo moj odlazak na koncert u pitanje. Naime, novi Greatest Hits album, koji se navodi kao razlog za turneju, izašao je u dva oblika. Prvi, kraći, sastoji se od jednog CD-a, a drugi, opširniji, dolazi na dva diska. Jadno. Koja je svrha ovakvog izdavaštva? Pa na ovom kraćem nema čak ni "Keep The Faith". Zamislite da Stereo MC's izdaju best of bez "Connected"? Dobro, naveo sam radikalan razlog, ali moram se poslužiti hiperbolom kako bi naglasio besmisao ovakvih poteza. Zbog totalnog nedostatka razuma među autorima i izdavačima doveden je u pitanje odlazak jednog čovjeka na vaš koncert, jer ako ste u stanju izbaciti "Keep The Faith" s bilo kakvog oblika best of albuma, tko mi garantira da će biti odsvirana na koncertu? Evo, ja pak ovim putem garantiram da ću se zaliti pivom čim krene pjesma, makar s njom otvorili koncert i onda morao odstajati dva sata mokar i tufinjav od one splačine što je prodaju na takvim događajima. Ma spreman sam i snimiti sve i staviti na net, samo da mi netko pokloni tu kartu.

Tema 4. - OPROST

Kako vam se ovo čini kao novogodišnja odluka – prestanite kukati. Te ovi u državnim i gradskim službama ništa ne rade, te političari kradu i dodijeljuju poslove svojim rodijacima, bla bla bla. Dosta toga više. Prestanite biti sebični, uključite mozak i prije svega srce, pa razmislite malo o svim tim ljudima koji su si olakšali život, možda i ostvarili poneki san, zahvaljujući upravo tom činu kojega bezdušno nazivate krađom. Razmislite o djeci kojoj su djetinjstva uljepšana poklonima koji bi im inače bili nedostupni, konkretno, razmislite o sestrama Sanader. Umjesto da ih gledate kao ogromne ženetine koje valjda imaju apetit kao Nadan Vidošević i otac im Ivo zajedno, gledajte u njima cure pred kojima je cijeli život, koji bi bez tog novca danas imale puno slabiju odjeću za zimu, ne bi nikada skijale, a niti razgledavale New York. Prestanite ih gledati s prezirom jer, priznajte, ionako se radi samo o ljubomori što niste na njihovom mjestu. Budite empatični barem u ovo doba godine, sretni što netko ima debelu bundu, dobar đeparac i što može potegnuti na tekmu Knicksa kad god mu padne na pamet. Radujte se. Narode.

Merry Xmas i ono drugo.

www.floggingmolly.com