Kasnije kad čujem Little Dragon odmah ću se sjetiti. Jer često pamtim te stvari, slike, atmosferu ili godišnje doba, što sam radila kad sam prvi put čula neki bend ili pjesmu. Kad smo se jedne godine vraćali s mora po magistrali i čavrljali netko je u autu stavio "Husky Rescue". Toro y Moi privukli su mi pažnju dok sam farbala noćni ormarić u sivo, nakon što sam ga već bila ofarbala u zeleno. Na Beach House sam prvi put naćulila uši dok sam nešto čekala na općini, vani je isto ovako padao snijeg, sve je bilo tiho i svjetlucavo. Jedan novi album od Blonde Redheada odgađala sam poslušati dok ne prođem ispit iz srednjeg vijeka, a onda sam nakon ispita navalila na njega s leptirićima u želucu. Uglavnom prozaične situacije koje bi takve i ostale da ih neki fini album nije učinio važnijima, banalni trenuci koji bi prošli nezapaženo da ih taj bend za mene nije učinio boljima, slike smještene u sjećanje zahvaljujući jednoj večeri slušanja. Valjda je i drugima tako. Ne mora se raditi o velikom izvođaču, sve je to važno. Dok su svirali Little Dragon klečala sam na podu i uokvirivala slike. Kad je počeo "Ritual Union", neko sam vrijeme osluškivala kao oni mali merkati koji se osove na stražnje noge i, s prednjim šapama u zraku, sa stijene promatraju tko ide. Oni koji ne poznaju mjeru i sve rade do isteka zaliha, s muzikom trebaju pažljivo. Dozirati je odmjereno da se ne istroši, ne isprazni od značenja. Little Dragon mi se doduše manično vrte već nekoliko tjedana i pomažu ih učiniti vedrijima i slađima.

Ono što prvo plijeni pažnju, i ostaje konstanta na cijelom albumu, je svilen i sočan glas pjevačice Yukimi Nagano, dječački, no sa skrivenom snagom soul dive, oko kojega se obavijaju zavodljivi elektronički plamečci, igrajući se zajedno s njim na valovima dubokih basova. Sve pjesme, osim zadnje dvije, vrlo su plesne, dok bi naslovna "Ritual Union" ili "Crystalfilm" mogle odlično proći kao vrući klupski hitovi. Summeratears kao da je zapela u petlji tropskih ritmova na nekoj udaljenoj pješčanoj plaži, a "Little Man" se izgubila u dvotonskom labirintu sintesajzera stare dječje video igrice. Ugođaj se povremeno više približi vijugavim i zavodljivim linijama trip-hopa u "Brush the Heat", a onda opet sa "Shuffle a Dream" skrene prema skliskoj, putenoj strani R&B-ja. Da nisu tako teško opipljivi, Little Dragon mogli bi se usporediti s Moloko, iako s njima možda nisu u istom redu veličine, ili pak na Braids /Blue Hawaii zbog izražajnog vokala. Na zadnje dvije pjesme s albuma sličniji su Glasseru po upotrebi sanjivih, vitičastih elektroničkih tekstura, no možda najbolje pristaju uz Lykke Li, s kojom osim zemlje porijekla dijele i sklonost prema R&B poetici i naglašenom ritmu. A da su i drugi naćulili uši kao merkat pokazuju neke od njihovih nedavnih suradnji s Gorillaz, Maximum Balloon i SBTRKT, pa tko zna, možda uskoro i prešišaju staru Lykke. A ako se "Ritual Union" pretjeranim slušanjem malo i izliže, nema bojazni, do isteka zaliha još je daleko, a možda postanete bogatiji za jedno sjećanje.

www.little-dragon.net