Evo već peti put u tri dana pokušavam preslušat ovo. Zalijepio sam tipku skip i prisiljavam se preslušat OVO do kraja. I ne znam hoću li otići opet na WC, pošto sam od OVOGA dobio proljev ili ću past u stanje plitke kome od posljedica lupanja glavom o stol. Brate, Lily pobogu zašto?

Ovako nešto dosadno i razočaravajuće nisam čuo još od kad je Mike Skinner izdao "The Hardest Way to Make an Easy Living". Ovo me podsjeća na njegove žalopojke o teškom životu zvijezda. Ili još gore podsjeća me na M.I.A. kad je zabrijala da su soundtrackovi Bollywooda zabavni, ili na Pagea i Planta kad su pozvali Gazde kao predgrupu ili na onu suradnju TBF-a i one naše „kantautorice sa sjevera Hrvatske“. Poslušaš i pomisliš, koji im je kurac bio pa oni su bolji od ovoga.

Na svom prvijencu Lily je zvučala svježe, pjesme su bile kvalitetan zabavan pop u kojem su se miješali brojni žanrovi i najvažnije, sve ništa nije zvučalo dosadno, za razliku od ovog izdanja koje se po primamljivosti može smjestiti negdje između gledanja "Četveroreda" uz redateljski komentar Jakova Sedlara i preslušavanja kataloga Hit recordsa.

Od dvadesetak pjesama na "Sheezusu" njih barem 15 nije nikad trebalo biti snimljeno, štoviše trebalo je isključiti kompjuter koji je ovako nešto složio. Jer upravo i zvuči kao da je netko 24 sata snimao MTV hits i nakrcao u kompjuter semplove te stisnuo shitty preset. 

Premda se Allen zajebava na račun svojih kolega iz celeb svijeta, nažalost preuzela je njihov instrumentarij i sve šprance rađenja današnjih hitova. I ne, nije to sarkastični odmak od pop svijeta, to je jednostavno Govno s velikim G. Kome se sluša zajebanciju nek upali Weird Ala, a ne ovo.

Sad me ispričajte, predosjećam novi nalet eksplozivne dijareje, ili to ili je krenula nova pjesma. Ista je stvar.