Kada netko održi koncert kakav su 29. listopada Dÿse odsvirali u Spunku, svaka nedoumica oko izbora ploče o kojoj će se pisati u današnjem broju pot liste je nestala: "Lieder sind Brüder der Revolution" je ime druge ploče dvojca (Jari (bubnjar) i André (gitarist)) s istoka Njemačke.

Razlog zbog kojega tekst počinjem spominjanjem koncerta jest taj što smatram da je nesrazmjer između energije koju ovaj bend prenosi uživo i one koja je zabilježena na ovoj ploči jednostavno nepodnošljivo nepravedan prema meni kao nekome tko mora reći nešto o Dÿse-u, kao fanu, te prema svakom slušatelju. No na stranu to. Najprimjetnija razlika između "Lieder sind Brüder der Revolution" i lajv nastupa Dÿse-a je očito produkcijska dotjeranost albuma. Osim velikog pomaka ka čišćem i balansiranijem zvuku u usporedbi s prošlim albumom "Dÿse (2007, Exile on Mainstream)", tu su gostujući instrumenti i vokali, efekti, stereo trikovi etc. Da li je ta produkcijska dotjeranost uzrok spomenutomu nesrazmjeru, ili su to pak jednostavno takve pjesme, ne bih znao reći. Sigurno je da debitatntski album imao više boljih pjesama (sve su bile dobre), da je bio promišljeniji i sadržajno gušći, no pjesme na "Liederu" (uz par iznimaka) su malo ili ništa mekše ili pak eksperimentalnije da ne bi bile podatan lajv meterijal. Gdje se ta energija izgubila u studiju, ne znam. Niti sviraju mlohavo, niti su tihi. Jednostavno do mene ne dopire.

Moram priznati, kad sam čuo ploču kojih tjedan dana prije koncerta, bio sam malo razočaran materijalom. Nakon izvrsnoga koncerta u Zagrebu prije dvije godine s Tigrovom Masti, još izvrsnijega u Linzu godinu kasnije i ponaizpreslušanoga prvog albuma, nije bilo lako preći niti preko nedostatka energije na "Liederu", niti s činjenicom da mi pjesme, osim definitivnog favorita "Treppe" nisu 'ulazile u uho'. No na koncertu se sve promijenilo. Robotski glas u pozadini "Treppe-a" je zamijenilo frenetično Jarijevo deranje, naporno pankersko pjevanje gostujućega pjevača na "Supermachineeyeon" je zamijenilo André-evo vrištanje, glatko isproduciran zvuk na "Dysenfischdyse" je zamijenila buka Andréeve gitare iz bas i gitarskoga pojačala, stare stvari su zvučale bolje nego ikad, "Monstermann" mi je izbio naočale. Novi Dÿse je odjednom postao još boljim bendom, a već sam ih smatrao najboljim bendom na svijetu. Vidjet ćete zašto kad ih pogledate uživo. Do tada vjerujte.

www.dyse.info
www.myspace.com/dysexxx
www.mainstreamrecords.de/index.php?id=62