LES YEUX DE LA TETE Nerf Head/Repeta 2010.
Iako nama na pot listi nepoznavanje nekog glazbenog žanra generalno ne predstavlja veliki problem da bi lamentirali o tome je li određeni izvođač/album dobar ili loš, moram priznati da sam s ovim osvrtom na Les Yeux de la Tete imao dosta problema. Naime, ovi Francuzi sviraju free jazz, a stvarno ne znam što pametno mogu reći o nekom izvođaču koji se bavi tim žanrom. Mislim, mogu reći kako je meni free jazz zanimljiv za čuti uživo (što je istina), da nisam baš puno puta slušao tu vrstu glazbe doma (što je također istina) te da je pitanje bih li uopće došao do ovog albuma da u njegovo izdavanje nije umješan dragi prijatelj Dragan Vuković.
Za one koji nisu upoznati s Draganovim likom i djelom samo ću ukratko reći kako je riječ o glazbenom fanatiku koji nema mira i koji već dugo, dugo godina radi sve kako bi promovirao zanimljive glazbenike. Povremeni novinar, DJ, voditelj radijskih emisija ipak je najpoznatiji po činjenici kako je organizirao nebrojeno mnogo koncerata po cijeloj regiji. Uglavnom se radi o malim, ali jako zanimljivim bendovima, a njegova koncertna agencija Repeta posljednjih je nekoliko godina radila dosta s francuskim izvođačima.
Kako je Dragan došao do Les Yeux de la Tete ne znam, a još manje znam kako je došlo do toga da KPA Repeta bude i suizdavač ovog albuma. Ono što znam je činjenica kako vas "Nerf" u svojih 35 minuta nikako ne može ostaviti ravnodušnim. Trojica odličnih glazbenika (saksofon, bas, bubanj) od samog početka albuma udaraju u glavu. Energija pršti iz svake sekunde, a činjenicu kako u nekim trenutcima sve do zvuči pomalo teško za slušanje briše misao kako se vidi da su Les Yeux de la Fete ustrajni u tome što sviraju i vole to raditi. Naravno, sve ovo vjerojatno još bolje zvuči uživo a to su se stanovnici nekih gradova u Hrvatskoj već imali prilike uvjeriti. Poznavajući Dragana vjerujem kako će se ova grupa još poneki put zateći u našim krajevima. A tada se vidimo na koncertu. E da, postoji još jedna francuska grupa s jako sličnim nazivom. Nisu ni oni baš za baciti, ali ipak ne toliko zanimljivi kao junaci ovog pot shota.