Les Savy Fav je jedan od onih bendova za koji imaš osjećaj da sluša neobjašnjivo malo ljudi. Vrhunski bend s vrhunskom prezentacijom i frontmenom kojega se boje i lučki radnici, a sumnjam da bi popunio pola dvorane Pauk. Njihov zvuk koji je u 13 godišnjoj karijeri kolažirao post punk, noise i u zadnje vrijeme sve više iskrivljeni pop možda je prešizofren za usputne fanove i internetom odgojene grupije. Ljudi ne vole kada ne mogu predvidjeti što će njihovi trenutno omiljeni izvođači napraviti sljedeće. Ladice su tu da bi bile uredno popunjene, a ne da miješate bakino raspelo i lubrikante s okusom ananasa. Možda je u tome problem, a možda ljudi jednostavno ne vole Les Savy Fav. Ali kako??! Kako ne voljeti bend čiji pjevač ima bradu u kojoj možete izgubiti jazavca? Koji hoda po festivalu, šiša ljude i upozorava ih da moraju skupiti svoju kosu, jer će u suprotnom ptice od nje saviti gnijezdo i onda će poluditi? Kako ne voljeti bend koji je od stejdža u Ksetu 2002. složio pistu? I kako ne obožavati ako već ne sve onda barem njihova dva zadnja albuma koja su servirana u slasno nastranom pop tonu?

Njihov peti album "Root For Ruin" dalje razrađuje Les Savy Favov pop senzibilitet s tim da vam ne da zaboraviti da je to isti bend koji je snimio i "The Cat And The Cobra". Buke ima, kričavih gitara koliko hoćeš, a ritam sekcija titra srdnje uho na najsmjelije načine i drži sve u nedefiniranoj ravnoteži.

Album otvaraju zgrabiteljski nastrojene "Appetites" i "Dirty Knails". Dok pohvatate i uskladite bubnjeve i bas s ostatkom ansambla shvatite da se tu događa nešto čudno ugodno. Sve je iskrivljeno, ali poznato. Avantpop. Kada konačno prestanete s mantrom '...oh holy ghost, come get me now, I wanna hear those church bells sound...' i počnete obraćati pažnju na što se slijedeće dogodilo shvatite da ste se zatekli u plimi eterične melankolije koja vas polako odvlači na mjesečinom obasjanu pučinu. "Sleepless In Silverlake" je hit hitova. Pjesma koju držite na repeatu i nakon što su svi izrazili zabrinutost za vaše zdravlje. Ona i nakon nje "Let's Get Out Of Here" (power pop balada o žudnji s romantičnim prizvukom koju rijetki smognu izreći ovako izravno i nepretenciozno) su dragulji kakve nećete naći svaki dan. Te prve četiri stvari su mi ujedno i najdraže s tim da im moram pridružiti "High And Unhinged" koja odjekuje prošlošću koja nije nužno za oplakivanje. Još jedna od uspjelih pop inficiranih eksperimenta iz Las Savy Favovog laboratorija.

"Poltergeist" je stvar koja unosi malo perspektive u album. Pjesma koja uškopljue plesni podij s noise predznakom i naletima Ian Curtis vokala. Da se zna na čijem ste terenu. Ipak je ovo Les Savy Fav. "Lips N Stuff" i "Excess Energies" vraćaju život tulumskoj atmosferi, a "Dear Crutches" je tema za najbolji afterparty. Dok slušate "Crutches" lako ćete dozvati slike povlačenja po kaučevima i jedni po drugima dok izlazi sunce. "Clear Spirits" zatvara album, ali bi bez problema mogla i otvarati slijedeći. Jedini slabiji moment je "Calm Down", ali napominjem slabiji, ne slab. Cijelokupni dojam novog albuma Les Savy Fav je savršeno izbalasirana buka s popičastim udicama koje se lako zavlače pod kožu. Prijatan i inkluzivan organizirani kaos.

"Root For Ruin" je album od 12 pjesama u manje od 40 minuta i svaki puta kad ga vratite na početak mislit ćete da je jako brzo (prebrzo) prošao. Ali nije on tako brzo proletio koliko je ugodan za cijeli raspon vaših čakri i emochartova. Sve što je lijepo kratko traje s tim da je ovdje olakotna okolnost da vas od sljedećeg šuta dijeli samo onaj gumb s trokutom na boku. Jedina opasnost je da se toliko ufurate u album da odete na onaj obećani afterparty i zaboravite otići na posao ili ispit. "Root For Ruin". Kužiiiš?

www.lessavyfav.com
www.myspace.com/lessavyfav

pot stilista preporuča sljedeću kombinaciju odjevanja pri preslušavanju ovog albuma: