Naslovi albuma u pravilu ne griješe, donekle upućuju slušatelja i poručuju mu što može očekivati u albumu, tako je barem u slučaju multiinstrumentalista, producenta, tekstopisca, vlasnika izdavačke kuće i glazbene legende Leona Russella (1942.) koji je dan prije 72. rođendana izdao album "Life Journey" – uistinu je riječ o privatnom životnom putovanju, ali u obliku notnih zapisa. Svega su dvije skladbe Russellove ("Big Lips" i "Down in Dixieland"), dok ostatak albuma čine obrade klasika iz 20. stoljeća: "Come On In My Kitchen" (Robert Johnson), "Georgia On My Mind" (Haven Gillespie i Beasley Smith), "That Lucky Old Sun" (John Davenport i Eddie Cooley), "I Really Miss You" (Paul Anka), "New York State Of Mind" (Billy Joel)...

Prvi studijski album Russell je snimio davne 1967. godine (prije toga nastupao je kao session glazbenik) i čovjek bi pomislio da će starost provoditi bezbrižno sjedeći na verandi uz beskvasni kruh i crno vino, da će živjeti od tantijema i diktirati memoare upola mlađoj tajnici, no Russell je, stvorivši multižanrovski pogled unazad, časno odao počast kolegama i pritom se pokazao kao neumoran svat poput, recimo, Diamonda, Dylana, Cohena i Younga koji su, godinama unatoč, još uvijek aktivni u stvaralačkom pogledu.

Russell ovaj put ne donosi slušateljstvu ništa novo na zvučnome planu, tim više jer primarna svrha albuma nije dokazivanje autorske osobnosti, već iskazivanje počasti - sve su melodije na albumu dobrano poznate, samo su aranžmani prepravljeni rukom i glasom prekaljenoga profesionalca. Autorske "Big Lips" i "Down in Dixieland" klasični su primjeri plesnih skladbi koje bi zacijelo bile uspješnice u doba prohibicije 20. stoljeća, dok se kroz ostatak albuma izmjenjuju elementi orkestralnoga jazza i blues matrice.

Kako sve izgleda, meštar Russell zasad ne pokazuje ni najmanju volju za skorim umirovljenjem i, kako sve zvuči, još uvijek svira prvenstveno zbog osobnog užitka, a ne da bi stekao dodatnu materijalnu korist, zato se "Life Journey" može opisati kao neprobitačan i pomalo hirovit čin jer, rijetki će pojedinci posegnuti za ozvučenim spomenikom legendama što su svojim djelovanjem trajno obilježile svijet glazbe. Russell je vjerojatno posljednji koji razbija glavu mozgajući o broju potencijalnih slušatelja i količini prodanih primjeraka albuma – on je zgotovio svoj dio posla snimivši album koji jamačno neće osvojiti značajno mjesto ni na jednoj glazbenoj ljestvici u radijskom eteru ili glazbenom časopisu/portalu.