Legends Of Benin Legends Of Benin Analog Africa 2009.
Potlista nema običaj recenzirati kompilacije raznih izvođača. Barem to do sada nije bio običaj. Hoće li ovaj prvi pokušaj naići na odobravanje ostatka uredništva ove stranice te naći neko visoko mjesto na Top 15 listi slijedećeg tjedna ne znam, ali znam da je "Legends Of Benin" jedan od ponajboljih world music albuma koji su se pojavili ove godine i još jedno zanimljivo upoznavanje s glazbenom ostavštinom države o kojoj (da budemo iskreni) pojma nemamo.
Republika Benin je država u zapadnoj Africi, a do 1975. godine zvala se Dhomey. Na zapadu graniči s Togom, na sjeveru s Burkinom Faso i Nigerom, a na istoku s Nigerijom. Do europske kolonizacije na području Benina nalazilo se nekoliko moćnih država koje su značajne prihode ostvarivale u trgovini robljem. Krajem XIX. stoljeća Francuska je ugovorima o zaštiti i kolonijalnim ratovima pretvorila Benin u svoju koloniju. Neovisnost Beninu je donio Hubert Maga 1960. godine, a nakon 12 godina građanskih ratova i pučeva na vlast je došao Mathieu Kerekou koji je Benin pretvorio u marksističko-lenjinističku republiku s nacionalizacijom i planiranom ekonomijom. U Beninu živi oko 40 etničkih grupa od kojih je najveća narod Fon. Službeni jezik je francuski, a najveći broj stanovnika prakticira animizam kao religiju. Službena zastava Benina sastoji se od okomite zelene linije te žute i crvene horizontalne linije. Glavni grad je Porto Novo, najveći Cotonou, a beninsko gospodarstvo je slabo razvijeno i temelji se na poljoprivredi za vlastitu potronju, uzgoju pamuka i regionalnoj trgovini. (izvor: wikipedia)
Ova država trajna je inspiracija Samy Ben Redjeba, utemeljetilja izdavačke kuće Analog Africa koji se godinama bavi proučavanjem glazbenog naslijeđa Benina i okolnih zemalja, prije svega Toga. Sve je to rezultiralo objavljivanjem nekoliko albuma najznačajnijih beninskih glazbenika, ali i kompilacija od kojih je najznačajnija upravo ova posljednja koja nosi naziv "Legends Of Benin".
Potlista nema običaja (barem do sada nije imala) na svojim stranicama recenzirati kompilacije, ali ovo izdanje zaslužilo je osvrt i na ovim stranicama. "Legends Of Benin" u punom trajanju CD-a (znači oko 74 minute) donosi skladbe koje potpisuju Gnonnas Pedro, El Rego Et Ses Commandos, Antoine Dougbe, Orchestre Poly-Rythmo i Honore Avolonto, sve redom izvođači koji su u Beninu svirali između 1969. i 1981. godine. Svi oni na albumu su zastupljeni s nekoliko skladbi koje nas odvode na virtualno putovanje u samo srce Afrike.
Koliko je utjecaja Fela Kuti sa svojim afrobeatom imao na cjelokupnu afričku glazbu nije potrebno isticati, a to se jasno može uočiti i na ovom CD-u. No, isto tako se ne može reći kako je bilo koja pjesma na "Legends Of Benin" kopija Felinog rada jer se utjecaj prije svega odnosi na prihvaćanje jazz, blues i rhythm'n'blues glazbe i njihovo implementiranje u tradicionalne afričke ritmove. U stvari, kada se malo bolje razmisli, upravo je afrička interpretacija zapadnjačkih glazbenih žanrova donijela prijeko potrebnu živost tim žanrovima. Jer, nitko glazbu ne shvaća s više srca od Afrikanaca. Ritam im je jednostavno urođen, a tome svakako pridonosi i težak život koji im je glazbu nudio kao jedinu svijetlu točku.
No, neću sada lamentirati o tužnom odnosu ostatka svijeta prema Africi. Neću ulaziti ni u neke dublje analize cjelokupnog albuma. Tek ću reći kako je "La Musica En Verite" Gnonnas Pedra pjesma za koju bi Manu Chao ubio (ili možda ne bi jer je njegova impresioniranost Afrikom odavno poznata i nimalo nije skrivena u njegovim pjesmama); "Feeling You Got" El Rega i njegovih Ses Commandosa jedan od najboljih soul trenutaka koji sam čuo u životu dok je „Vimado Wingnan" klasični afrobeat sa zaraznim, mantričnim refrenom. Pjesme koje Antoine Dougbe izvodi možda su i najpamtljivije od svih izvođača, a posebno se to odnosi na "Dou Dagbe We" koja kao da je ispala iz nekog cool filma o crnačkim getoima u SAD-u. Honore Avolonto zastupljen je tek s dvije pjesme, ali "Na Mi Do Gbe Hue Nu" je vrhunac cijelog albuma.
Možda nisam uspio natjerati vas koji niste pretjerani ljubitelji world music glazbe za preslušavanje ovog albuma, ali preporuka je tu pa ako se netko nakači na nju, nitko sretniji od mene. Jer, u cijeloj poplavi odličnih indie, post-rock, hip-hop i sličnih albuma koje smo predstavili na potlisti, treba nešto i za razbijanje jednoličnosti, nešto na što se možete potpuno prepustiti i, zašto ne, zaplesati. Jer, kako Emma Goldman svojedobno reče 'Ako ne mogu plesati, onda to nije moja revolucija! Ako ne mogu plesati, ne želim vašu revoluciju! Ako ne mogu plesati, ne želim biti dio vaše revolucije. Revolucija bez plesa, nije revolucija koju je vrijedno provesti. Ako neće biti plesa u revoluciji, ne dolazim.' Ljudi u Beninu su imali dosta revolucija, ali su očigledno i dosta plesali pa njihov broj onda i nije toliko začuđujući.
p.s. Uz "Legends Of Benin" toplo preporučujem i kompilaciju "The World Is Shaking - Cubanismo From The Congo 1954-55" u izdanju Honest Jons, izdavačke kuće Damon Albarna.