Kopanje po glazbenoj ostavštini Južne Amerike i Afrike uzelo je toliko maha da je teško složiti neku kompilaciju koja bi ostavila nekog značajnijeg traga. Svaka čast ekipi iz Analog Africe na trudu, ali osim njih je malo tko uspio cijelo vrijeme držati visoki nivo kvalitete svojih izdanja. Nešto tako moglo bi se reći za izdavačku kuću Soundway Records koja posljednjih nekoliko godina uspješno objavljuje kompilacije zaboravljenih južnoameričkih i afričkih izvođača.

Njihovo posljednje izdanje u prošloj godini pažnju s ova dva kontinenta je skrenula na Tajland. Za sve je kriv Chris Menist, DJ i kolekcionar koji se preselio u Bangkok u potrazi za 'novim zvukom', kako je on sam rekao u jednom intervjuu. Kopanjem po opskurnim LP shopovima jednom je naišao na single ploču Waipod Phetsuphana "Ding Ding Dong" i potraga je završena. Zaljubljenost u tajlandske glazbene stilove luk-thung, molam i luk-krung je brzo uzela maha, stupio je u kontakt sa Soundwayom i brzo je došlo do realizacije ove kompilacije.

Prije nego bilo što ozbiljnije napišem o pojedinim pjesmama na ovom izdanju treba istaknuti kako su Tajlanđani još šezdesetih glazbeno bili pod velikim američkim utjecajem. Objašnjenje je jednostavno - prisustvo američkih vojnih snaga rezultiralo je i raznim radio postajama koje su puštale rock'n'roll, jazz ili country tako da su tajlanđanski glazbenici jako brzo se imali na koga ugledati.

Rezultat tog američkog glazbenog utjecaja koji se spojio s tajlandskim tradicionalnim naslijeđem se može čuti na ovoj kompilaciji. Ukoliko se odlučite na preslušavanje ovog materijala morate se suočiti s činjenicom da tajski jezik zvuči poprilično čudno u kombinaciji s nekim rock/psihodeličnim ritmovima koji se čuju u glazbenoj podlozi. Ako tome dodate i poprilično 'sitne' glasove pojedinih izvođača, onda nije čudno ukoliko se odlučite na promptno prestajanje slušanja ove kompilacije, njeno brisanje s vašeg hard disca te spominjanja rodbine meni ili nekom drugom koji vam je rekao kako bi "The Sound Of Siam" trebalo poslušati.

Ukoliko vam pak tajski jezik na prvo slušanje ne predstavlja totalnu odbojnost (na drugom slušanju ćete se ionako naviknuti na njega), onda ćete na ovom albumu čuti veliki broj dobrih pjesama, a dogoditi će vam se i da ćete čuti glazbu koju nikada do sada niste čuli pa koliko god bili naslušani.

Prije svih čuti ćete Chaweewan Dumnern, pjevačicu zlatnog glasa koja je na ovoj kompilaciji zastupljena s čak tri pjesme. Njen glas naprosto osvaja pa nije ni čudo što je Menist na početak kompilacije stavio dvije njene pjesme. Ja bih to isto napravio, a razmišljanje bi mi bilo - ukoliko se nekome ne sviđa Chaweewan, onda će mu se teško svidjeti i ostatak materijala.

A na ostatku materijala također ima dosta odličnih pjesama. Sjajni su Kawav Slang Thong i Sanae Petchaboon čije pjesme nose brass sekcije, ali i odlično uklopljene udaraljke s tradicionalnim ritmovima. Tu je i Onuma Singrisi s melodijom koja zvuči kao da je ispala iz nekog western filma, a za The Petch Phin Thong Band ekipa iz Uncuta je ustanovila kako bi ovako zvučali The Stone Roses da su djelovali u Tajlandu 60-ih i 70-ih godina. Ja doduše nisam siguran u to, ali da njihova "Soul Lam Plearn" odlično zvuči, u to nema nikakve sumnje. Pred kraj albuma se nalazi i nevjerojatna psihodelična pjesma "Pleng Yuk Owakard" grupe koja se zove The Viking Combo Band. Vikinzi u Tajlandu? To može biti rezultat samo dobre droge, a tako i ova pjesma zvuči. Nakon njih ostalo je samo da Dao Bandon svojom drugom pjesmom, ovaj put poprilično smirujućom, zatvori ovaj album.

"The Sound Of Siam" je album koji vas može natjerati u razmišljanje o mentalnom stanju čovjeka koji vam je preporučio da ovo slušate. Tajlandska verzija rocka, psihodelije, jazza i svih drugih američkih derivata? Sve to smiksano s elementima tradicijske glazbe i još k tome odsvirano prije 40 godina?

No, činjenica je da su se izgleda i u toj egzotičnoj zemlji rađali dobri glazbenici. To što mi nismo čuli za njih, naš je problem, a zbog toga je tu ova kompilacija. Ako ništa, vas par koji ste pročitali ovu recenziju do kraja ćete poslušati barem koju pjesmu da znate je li me možete proglasiti ludim. Neka to bude Chaweewan, ako ja mogu birati. A onda recite što hoćete.

www.soundwayrecords.com/catalogue/the-sound-of-siam.html