Nismo mi krivi što propuštamo gomilu dobre glazbe. Činimo to svjesno, zbog nedostatka vremena, ali i zbog toga što je danas lako doći do glazbe - stare, nove, zaboravljene, neotkrivene, podcijenjene… Trabunjam kao i obično, ali uvijek kada slušam album "Foolish" Superchunka pitam se što bi bilo sa mnom da sam taj bend slušao kao klinac sredinom devedesetih. Znam, apsurdno je tako razmišljati, a vjerojatno sam i u zabludi ako mislim da bi baš zbog toga imao bolje indie temelje, bio iskreniji ili izvukao bolje zaključke iz pubertetskih ili adolescentskih veza i prekida (album "Foolish" bio bi za to najbolji lijek). Mislim, nije to jednini propust. Pa nisam pošteno poslušao gomilu dobrih bendova!

Ali! Ngh! Taj šmokljavi Mac McCaughan, ta uvijek dobrodošla DIY sloboda i anonimnost iz koje je na kraju nastala jedna Merge Records (Arcade Fire, M Ward, Spoon, Lambchop…) pa ti njegovi Superchunk i Portastatic s gomilom albuma koji čekaju da se napokon zasitim himni s "Foolish" i "Bright Ideas". Koliko sam samo toga propustio? Molim za milost! Zar ja sada moram skakati po dnevnom boravku uživajući u žilorezu emocija koji umjesto da te ubija produžuje život? Zašto ja tek sada moram dolaziti do neozbiljnih zaključaka tipa: Mac ti si moja nesuđena prekretnica, jebeni nesuđeni Neil Young indiea, s tim visokim jarećim glasom i renesansnim emo senzibilitetom. Taman sam se uhvatio ukoštac s tim starim materijalom, gušeći se usput uz svu hrpu nove glazbe, a Superchunk najavljuju novi album nakon skoro deset godina od "Here's to Shutting Up". Još se prije snimanja novog materijala Mac odlučio raščistiti radni stol, riješiti se siročadi nastale za vrijeme povremenih turneja. Taman za mali EP s četiri pjesme u prepoznatljivom Chunk stilu - svaka igra, svaka dobiva!

Pred vama su spasonosni refreni na kojima možete živjeti cijelo proljeće, tuš piru-liru-liru-li-lu-lu gitara i energija koja više nego dobro skriva godine postojanja ovog benda. Dragi frend je nakon preslušavanja "Leaves In The Gutter" EP-a rekao da Macovo vrijeme tek dolazi. Pozlatile mu se riječi, jer ovo je zakon. Dragi ljudi, počelo je proljeće pa ne znam u kakvoj biste to gabuli trebali biti da vam jedna "Learned to Surf" ne uspije ekspresno resetirati raspoloženje ili koliko mlitavi i lijeni morate biti da vas "Knock Knock Knock" ne natjera na skakanje ili barem cupkanje. "Misfits & Mistakes" snimljena je za soundtrack crtanog filma "Aqua Teen Hunger Force", ali ju na tom izdanju pjeva jedan od glavnih likova, Meatwad, tupava mesna okruglica. Superchunk su je kasnije izdali samo u 7 inch izdanju. Uz još "Screw It Up" i akustičnu verziju "Learned to Surf" biti će lako preživljavati do prvog ulijetanja u more.

O da, toliko hvale za samo četiri stvari i jednu akustičnu verziju. Premalo? Ma vraga. Da je u kojem slučaju već izašao cijeli album strah me da bi na neko vrijeme morao zanemarivati ostatak nove glazbe. Ja sam već tjedan dana na terapiji. Jednostavno je - krećem od kraja. U smislu da akustična "Learned to Surf" posluži kao lagana podloga pred polazak na posao - dok tražim ključeve, ljubim dragu i iznosim biciklu. Taman sjednem na moju dragu bičikletu i EP počinje od početka. Jutra znaju biti šugava, ali ne tražim puno. Dovoljno je da čujem: I stop swimming and learn to surf / I stop sinking and learn to surf…

http://www.superchunk.com
http://www.myspace.com/superchunkmusic