Natalie Merchant Leave Your Sleep Nonesuch 2010.
Nakon napuštanja benda 10,000 Maniacs, Natalie Merchant je ubrzo započela samostalnu karijeru s prvijencem "Tigerlily" (1995.) koji je s pjesmama kao što su "Wonder", "Carnival" i "River" (posvećena Riveru Phoenixu) ostao njezino najbolje izdanje do danas.
Unatoč činjenici da se prvi album prodao u pet miliona primjeraka, nasljednik nazvan "Ophelia" (1998.) nije ispunio velika očekivanja izdavačke kuće. Ubrzo nakon toga izašao je "Live in Concert" (1999.) na kojem se s drugog albuma našla samo naslovna pjesma "Ophelia", a izdanje je osim best of pjesama s prvijenca donosilo i dvije predivne izvedbe Bowieve "Space Oddity" i Youngove "After the Gold Rush". Važno je spomenuti i njezino gostovanje u sklopu "Mermaind Avenue" projekta na kojem su Billy Bragg i Wilco uglazbili neizdane pjesme Woodyja Guthriea. Uz producentsku pomoć T-Bone Burnetta ponovno je zablistala na albumu "Motherland" (2001.), ali je uskoro nakon tog albuma odustala od ugovora s Elektrom. Dvije godine kasnije je za svoj Myth America Records izdala "The House Carpenter's Daughter", album s nekoliko obrada i reinterpretacija tradicionalnih folk pjesama. Nakon toga uzima sedmogodišnju pauzu kako bi se posvetila kćerki.
Zaokupljena kćerkom, slikanjem i vrtlarstvom, Natalie Merchant više nije pisala vlastite pjesme, ali se zato upustila u megalomanski projekt. Njezin posljednji dupli album "Leave Your Sleep" rezultat je šestogodišnjeg prikupljana pjesama koje je postepeno uglazbila i otpjevala svojoj kćerki. Slično kao naša Dunja Knebl, Natalie je obrisala prašinu s 26 uglavnom zaboravljenih pjesama, što tradicionalnih, što napisanih od strane poznatih i manje poznatih britanskih i američkih pjesnika iz 19. i prve polovice 20. stoljeća. Osim uglazbljivanja, upustila se i u detaljno istraživanje biografija svih autora i autorica čije su se pjesme našle na konačnom izdanju. Osim toga, na albumu je sudjelovalo preko 100 muzičara, a samo izdanje dolazi s dva cd-a i tvrdo ukoričenom knjižicom od 80 stranica koje je autorica ispunila kratkim biografijama, vlastitim komentarima i fotografijama pjesnika. I ono što je najvažnije spomenuti – radi se uglavnom o pjesmama za djecu.
Ima svega! Bluegrassa, bluesa, reggaea, jazza, folka, kineskih instrumenata, parodiranja starih radijskih reklama, pogođenih, ali i pretjeranih filmskih orkestracija... U biti je sve vrlo čisto i proračunato. Natalie ne eksperimentira, a muzičari su uglavnom profesionalci koji sviraju po zadanim notama. Njezin glas lako vodi igru bez obzira na žanrovsku podlogu, a ukoliko se udubite u priče i čudne sudbine pojedinih pjesnika pred vama se otvara bezbroj načina za interpretaciju jednostavnih i poučnih, ali i vrlo četo besmislenih pjesama namijenjenih djeci.
Tako je Jack Prelutsky, autor zabavne nabrajalice "Bleezer's Ice-Cream", bio prvi koji je na radiju otpjevao Dylanovu pjesmu, Nathalia Crane je svoju prvu zbirku pjesama u kojoj se nalazi i ljubavna maštarija "The Janitor's Boy" izdala s jedanaest godina, a Laurence Alma-Tadema se nikada nije udala kao što je napisala u "If No One Ever Marries Me", jednoj od onih koja će u kombinaciji s pjesmama "Griselda", "The Man In The Wilderness" i "Maggie And Milly And Molly And May" najviše podsjećati na materijal s albuma "Tigerlily" i "Motherland".
Fascinantno je kako u ovakvom tretmanu ove pjesme otrkivaju svu svoju poučnost i zaigranost istopremeno prokazujući grotesknost svijeta odraslih. Ako vam nitko nije čitao pjesme prije spavanja ili ako ste u vrtiću umjesto aktivnog bavljenja dodatnim glazbenim aktivnostima bili više zaokupljeni terorom nadređene tete, onda je ovo štivo za vas. Ili možda već imate i malu djecu?! Onda svakako. Nemojte ih odmah šopati s Tweedyjevim: I wonder why we listen to poets when nobody gives a fuck…