Nisam siguran da znam koje je pravo objašnjenje toga, ali rijetko kada padam na neku veselu, euforičnu glazbu. Ne znam ima li to veze s onim često citiranim stihom Happy people have no stories, ali se stvarno rijetko događa da mi nešto s veselim ritmovima dugo ostane u playeru.

Grupa Fool's Gold je dokazala da se to ipak može dogoditi. Ova ekipa iz kalifornije već od uvodne pjesme ("The Dive") razvaljuje svojim veseljem koje nije teško prihvatiti i u njemu se utopiti. Dovoljno je samo da ste nekada slušali Talking Heads. Fool's Gold zvuce kao da su se David Byrne i ekipa odlučili okupiti i prije reunion turneje snimili odličan album.

Zvuk kojeg njeguju je oslonjen na prozračne, karipske gitare, jednostavne i ponekad sintetičke ritmove, pozadinsku brass sekciju te upečatljiv glas Lukea Topa. Pjesme imaju jednostavnoj strukturu bez velikih pretenzija: strofa-dvije pa refren i tako u krug.

I to je to. Fool's Gold su na ovom albumu ponudili nekoliko hitova ("The Dive", "Leave No Trace", "Narrow Sun"), dosta dobrih pjesama, a šteta je sto je samo jedna pjesma ("Tel Aviv") otpjevana na hebrejskom. Na prošlom albumu bilo ih je vise pa su ih neki radi toga svrstavali u world music kategoriju.

A Fool's Gold su samo jednostavan pop bend koji zvukom vuče na osamdesete. Tu su da vas zabave i u tome sasvim dobro uspijevaju.

http://www.myspace.com/foolsgold

http://foolsgoldmusic.com