Još i prije svojeg prvog nastupa, Le Zbor je privlačio pažnju hrvatske javnosti. Sama ideja o pokretanju LGBTTIQ zbora uzbudio je određene krugove, a kada je početkom 2006. prvi hrvatski ženski mješoviti zbor imao svoj prvi nastup u Mami, priča je dobila konkretnije obrise. Od tada je Le Zbor nastupao na stotine puta u Hrvatskoj i izvan nje, postalo je neizbježan dio svih gay-lezbijskih akcija, ali i drugih revolucionarno-aktivističko-prosvjednih događaja. Svojim je djelovanjem definitivno odigrao važnu ulogu u prihvaćanju LGBT populacije, barem u onoj mjeri koliko možemo reći da je ona u Hrvatskoj prihvaćena.

Napokon, nakon šest godina došlo je vrijeme da svoje djelovanje okruni i službenim izdanjem. Pod nazivom "Hrvatske budnice" Dirty Old Label je prije nekoliko mjeseci objavio njihov prvi CD koji je, kao i većina debitantskih izdanja hrvatskih izvođača, na neki način kompilacija svega onoga što je Le Zbor radio od početka svog rada.

Tu leži prvi problem ovog izdanja. Le Zbor nam je ponudio isključivo obrade, a izbor pjesama varira od revolucionarno-anarhističko-partizanskih preko tradicijskih makedonskih do obrada grupa Let 3, Lollobrigida, ali i Depeche Mode te Kraftwerk. Više puta sam na pot listinim stranicama spominjao kako nisam baš ljubitelj konceptualnog pristupa glazbi, ali ovakav izbor pomalo stvara nekakav džumbus. No, kao što rekoh, prošlo je šest godina od pokretanja Le Zbora i valjda je neka misao vodilja pri odabiru pjesama za ovaj CD bila podsjećanje na sve one pjesme koje su na neki način obilježile dosadašnju karijeru ovih djevojaka.

No, ono što je malo veći problem u ovoj priči je činjenica da pjesme nisu previše dobro aranžirane. Koliko god se ne razumijem u zborsko pjevanje, toliko jasno mogu čuti da je većina pjesama uglavnom 'samo' otpjevana. Kada usporedite, recimo, "Po šumama i gorama" koja zvuči jako ravno s "Crvenim makovima" koja ima odličan aranžman, lako je zaključiti kako iz cijele priče Le Zbor za ovaj album nije izvukao ono najbolje od sebe. "Crveni makovi" zvuče nekako svjetski, a njima uz bok, nažalost, ide tek još poneka pjesma poput "Jovano Jovanke" ili "Ay Carmela".

Ipak, ne može se reći da su "Hrvatske budnice" nezanimljive. Važno je da je ovaj album napokon ugledao svjetlo dana i nadam se da ćemo do sljedećeg čekati puno manje. A za taj neki sljedeći uradak predlažem curama da se probaju osloniti i na neki eventualni autorski uradak, a da pokušaju izbjeći obrade stranih pjesama jer su "Personal Jesus" i "Das Model" jedine pjesme koje lako navode na pritiskanje skip funkcije.

p.s. Stvarno ne bi bilo u redu ne spomenuti sjajan cover koji je ilustrirala Helena Janečić i kojeg su oblikovale cure iz kune zlatice. I nema to veze s nekim drugim vezama koje ta životinjica ima s našim Liscem Ivom, cover je stvarno super.

www.lezbor.com