Kakvog li mračnog prosvjetljenja?! Laura kaže da su tinejdžerski pjesmuljci zamijenjeni zrelijim pjesmama upravo nakon iskustva sa sumornim albumom "I See a Darkness" Willa Oldhama. Za pretpostaviti je da se to nije desilo baš te 1999. kada je Laura Marling tek napunila deset godina, ali teško je zamisliti i novopečenu tinejdžerku kojoj Bonnie 'Prince' Billy svojom jezivom iskrenošću kroji podlogu za prve mladenačke jadi. Doduše, s obzirom da smo onda podložni svakojakim glazbenim poluproizvodima i preozbiljnom poistovjećivanju s istima, ovakvo svjedočanstvo je inspirativno ako uzmemo u obzir da je ova djevojka snimila svoj prvi album sa 17 godina.

Iako sama kaže da su joj Nina Nastasia i Diane Cluck bile inspiracija, njezin je prvijenac "Alas, I Cannot Swim" samo hvale vrijedna folk-pop pjesmarica. Bilo bi apsurdno tražiti naznake Ninine promišljene folk uvrnutosti i anti-pop momente Diane Cluck, ali se zato odmah primjećuje izvanredni talent. Iako je njezin klasični folk-pop izričaj već zainteresirao širu publiku i donio joj 2008. nominaciju za Mercury Prize, Lauru se nikako ne bi trebalo uspoređivati s Adele, Duffy, Kate Nash i sličnim britanskim radio friendly zvjezdicama. Novi album "I Speak Because I Can" ide u prilog toj tvrdnji.

Producent Ethan Johns (Ryan Adams, Tift Merritt, Ray LaMontagne, Rufus Wainwright, Emmylou Harris, The Jayhawks…) nije tip koji bi ju olako prepustio freak ili anti-folk vodama, a Laura jako dobro zna da za eksperimentiranje ima još dovoljno vremena. Rezultat njihove suradnje su pristupačne numere koje unutar svoje klasične folk armature otkrivaju manire većine Laurinih junaka, otvarajući mladoj kantautorici prostor za zaokret prema mračnijim atmosferama i ozbiljnijim temama.

Možda je previše samouvjerena i srčana za logične usporedbe s Cat Power i Fionom Apple, ali je zato dovoljna nježna da bi podsjetila na podcijenjenu Ane Brun. Nabrijana potjera bendžom s "Devil's Spoke" je nasreću još uvijek miljama daleko od Woven Hand crnila, ali je zato "Made By Maid" čistokrvni Nick Drake. Zaigrani twang s "Darkness Descends" podsjeća na Jenny Lewis s "Rabbit Fur Coat", dok "What He Wrote" priziva arhaični čemer Leonarda Cohena. "Blackberry Stone" je Laurin odgovor na pjesmu "Hold My Hand As I'm Lowered" Charlieja Finka iz benda Noah And The Whale, njezinog bivšeg dečka i producenta prvog albuma. Laura pjeva: "I'd be sad that I never held your hand as you were lowered" – ali otkriva i: "And you never did learn to let the little things go / And you never did learn to let me be / And you never did learn to let little people grow / And you never did learn how to see." Spremna je raskrinkati prošlost i u "Goodbye England" koja je najbliža zvuku prvog albuma i njegovim gorko-slatkim post break-up epizodama: "And I wrote a big letter to you /And it's twenty-two pages front and back / But it's too good to be used / And I try to be a girl who likes to be used / I'm too good for that, there's a mind under this hat."

Prošireno izdanje albuma donosi DVD s live nastupom na kojem se pojavljuju zanimljivi gosti (Andrew Bird, Mumford & Sons...), a navodno je s producentom Ethanom već snimila i treći album koji bi trebao izaći ovu jesen.

Neki se od nas u kasnim dvadesetima još uvijek trude objasniti, preoblikovati i idealizirati veze/prijateljstva snimajući kompilacije, a Laura nam se sa sedamnaest belji pjevajući: "And I think he knew where I was going 'cause he put Ryan Adams on / 'cause I think he thinks it makes me weak, but it only ever makes me strong."

 

lauramarling.com

myspace.com/lauramarling