Stalna na tom svijetu samo mijena jest. Preradovićev stih prošao mi je kroz glavu slušajući otvaranje drugog albuma za grupu It Hugs Back. Naime, 15-minutna "The Big E", pjesma koja otvara "Laughing Party", poprilično odudara od svega što smo imali priliku slušati na "Inside Your Guitar" prije dvije godine. OK, sanjivi vokal Matthewa Simmsa je i dalje tu, ali sve ostalo ostavlja dojam da se radi o nekoj potpuno drugoj grupi. Recimo, inkarnaciji Primal Screama iz najboljih vremena. Naime, "The Big E" nosi prilično nabrijana ritam sekcija preko koje se repetitivno slažu gitarske dionice koje 'pumpaju' atmosferu odgađajući vrhunac pjesme do samog njenog kraja kada se Simms opet javlja sa svojim vokalom. Ono, psihodelija, droge, zajebancija. Koliko god zvučalo pretenciozno toliko ipak zvuči jako dobro i meni je baš zakon što su se It Hugs Back odlučili na ovakvo otvaranje albuma. Doduše, "The Big E" sigurno može odvratiti dio ljudi od daljnjeg preslušavanja ljudi, ali valjda takvi ni ne trebaju slušati ono što "Laughing Party" u nastavku nudi.

A nastavak je nastavak one priče od dvije godine s tim nekim malo nabrijanijim elementom kojeg su It Hugs Back odlučili izgleda provlačiti i van "Big E" pjesme. Doduše, ne u tolikoj mjeri jer su se očigledno dovoljno ispucali u tih uvodnih 15-ak minuta. S neskrivenim i primjetnim utjecajima prvovalnih shoegaze bendova (kao i Jesus And Mary Chain koji se ne pribrajaju shoegaze bendovima, ali su vjerojatno imali ponajveći utjecaj na cijelu tu scenu), It Hugs Back se kreću svojim sanjivim i neopterećenim pjesmama. Nazvali to shoegaze, dreampop ili indie-pop, It Hugs Back znaju stvoriti ugođaj kada vas za ništa nije briga. Optimizam, razigranost, sanjarenje, lepršavost. To je ono što je meni uvijek drago čuti, a toga se i na "Laughing Party" može čuti u dobroj mjeri. Pogotovo se to odnosi na sjajne "Grown Old", "Happy", "Massachusetts" ili "Times Square".

No, Simms i ekipa su se očigledno na ovom albumu odlučili poigravati s različitijim zvukovima. Uz već spomenuti primal-screamovski uvod s "Big E", album se nastavlja s poprilično-JAMC pjesmom „No One Should Know" za koju se i ne može reći da je pravi eksperiment, ali ipak odudara od onoga što je It Hugs Back radio prije dvije godine. Izraženiji izleti su napravljeni s "Sit Tight" (dosta dobra pjesma u aktualnom indie/lo-fi stilu), "Never Get Tired" (solidna nabrijana pomalo-pa-No-Age pjesma) te instrumentalima "Strange Noise" i "Melting" u kojima se koketira i s rock-psihodeličnim zvucima, a bez kojih se na albumu stvarno moglo.

"Laughing Party" me nije oduševio kao "Inside Your Guitar", ali mi je potvrdio kako je It Hugs Back grupa koju ću i dalje sa zadovoljstvom ugošćavati u svojim playerima. Isto tako je jasno kako je grupa s ovim materijalom poprilično lutala tražeći se u mnogim stilovima. Doduše, većina eksperimenata im je prošla u najmanju ruku dobro, ali su oni neuspješni trenutci naštetili tečnosti albuma. Ali valjda to ide tako s tim nesretnim drugim albumima.

www.ithugsback.co.uk