Obožavam slušati morone i istovremeno smišljati oksimorone tipa 'ledena vrućina' ili 'složena jednostavnost'. Pridjev 'složen' obavezno me podsjeća na fakultetskog predavača koji i nije bio neki predavač, već neuspjeli hibrid akademske ličnosti, samozvanog genija i neshvaćenog pjesnika koji je mislio da će ostaviti dojam pametne osobe ukoliko se obraća studentima na nekoj zahrđaloj verziji metajezika. Osebujnim načinom govorenja zadobio je tek podsmijeh jer, u nekoliko navrata uspio je sebe samoga zbuniti konstantnom uporabom glistolikih termina kojima ni on sam možda nije znao značenje. Dakle, nije ostavio dojam pametne, već nerazumljive osobe koja i najjednostavniju situaciju može pretvoriti u složenu.

Mogu zamisliti Kurta Wagnera kako smireno, nakon treće litre crvenog vina, predlaže ostatku benda: 'Hajmo napravit' nešto krajnje jednostavno, a da to ne bude loše zapakirana novina. U inat svim ovim inovatorima koji izmišljaju tople zvukove, pokažimo da i već slušano može zvučati kao nešto novo!' Rečeno, napravljeno. Posljednji album Lambchopa je pitak, no ne i plitak. Album "Mr. M" je 'cestovni album', materijal pogodan za besciljne, ali i za pomno isplanirane vožnje. Najmanje se osjeća zvuk countryja, čitav album mogao bi poslužiti kao podloga za reklamne spotove ili kratke filmove. Da Wagner pjeva na francuskom, njegovi stihovi bili bi idealan dodatak laganom ljubiću u kojem sedamnaestogodišnja glavna glumica ima ulogu razvratne studentice, dok njezina punoljetna kolegica tumači ulogu introvertne junferice koja prije spavanja ljubi ogledalo. Wagnerov glas povremeno je melodramatično usporen i tugaljiv, a povremeno zrelo razigran kao u muškarca koji proživljava drugi pubertet. Wagnerov glas kombinacija je Stuarta Staplesa i Billa Callahana, složeno jednostavan, upečatljivo nježan, sjeda na prvo slušanje i nenametljivo nagovara na drugo, pomnije preslušavanje cijelog albuma. Teško je izdvojiti favorite, svaka je skladba posebna na svoj način, nadovezuju se jedna na drugu pa je album sam po sebi favorit, mogao bi se puštati u Favoritovim kladionicama, čisto da se ovisnici o brzoj sreći lakše usredotoče na zaokruživanje parova. Sve su one vrijedne spominjanja - i uvodna "If Not I'll Die", i sedmominutna "Gone Tommorow", i srcedrapajuća "Mr. Met", i instrumentalna "Gar" koju ukrašava samo ženska pratnja, i nježne "Nice Without Mercy" ili "Kind of" i završna "Never My Love" kojom se zatvara jedna ugodna, napose slušna priča. 'Složena jednostavnost' nije samo primjer oksimorona, već i modus vivendi Kurta Wagnera. Vjerojatno tako funkcionira i u svakodnevnom životu, u ulozi roditelja ili supružnika, teško da mu se svakodnevno lice bitno razlikuje od glazbenog. Sjajno mu pristaje uloga 'složeno jednostavne' osobe; rijetko je to viđena uloga, zahtjevna za glumljenje pa samim time i nepoželjna u glumačkom svijetu, profesionalnom ili amaterskom.

Ukoliko ste predozirani antibioticima ili kavom, razdraženi prometnim kaosom, nesavršenim tenom ili predavačevim/šefovim diskurzom, konzumirajte album "Mr. M" dva do tri puta dnevno. Provjereno je, prvi rezultati nabolje vidljivi su već nakon prvog slušanja.

www.lambchop.net