Splitsko stanje uma. TBF možda pjevaju o tome i to s mješavinom ironije i nostalgije, no Kuzma i Shaka Zulu jesu splitsko stanje uma, oni ga žive, al' mislim da im je izostao ironijski odmak.

U prvoj polovici devedesetih doselio sam se s roditeljima u Split na godinu dana, ja koji sam odrastao u Dubravi i Travnom doselio sam se u njihovu splitsku inačicu Mertojak. No iako sam bio 'ka ono purger prika', iz nekog razloga su svi bili otvoreni prema meni, primili me u društvo, prve cure, kupanje na Žnjanu, stariji rođak i live od RHCP iz Japana kojeg mi je snimio na kazetu. Prvi album ovog dvojca je antologija, danas kažu TBF prije TBF-a, začeci hip hop-a u Splitu ovo ono. Mene samo asocira na Mertojak, na švercanje u autobusu i na prve izlaske na Peristil kad bi došao iz Zagreba preko praznika. Asti jergovićevsko-pavičićevske nostalgije...

2010. većina prijatelja s kojima sam ostao u kontaktu, a nisu otišli na fakultete u Zagreb upali su u neku kolotečinu: kava u podne, balun, Baće, navečer Matejuška ili se ode do O'Hare - i tako iz dana u dan. Sve uz 'prika ko ovo more platit' stav, a meni već naviklom na vožnje tramvajem, maglu i čangrizavost, njihov stav blago rečeno ide NA KURAC. Naravno uvijek ima iznimki koje se trude da ponude ljudima neki sadržaj ili da bar njima ne bude dosadno. Kuzma i Shaka Zulu novim albumom opet ocrtavaju Split, ali ne onaj kakav Splićani vole sebi zamišljati, Smoje, Velo Misto, Boris Dvornik, bla ba. Taj je Split nestao u devedesetima, danas je to Kerumville.

Već prva pjesma "Di ćemo večeras" udara u glavu. Iako produkcijski zvuči kao da pripada u soundtrack Policajca s Beverly Hillsa tema je jako suvremena i realna. Izlazi se van u golfu duji metalik boje, ide se u klub sa dvjesto kuna, sto za sebe sto za priju, žene na stolu kad sviraju narodnjaci. Nema krize jer madraci se kolju da se izvade devize.

Slijedeća pjesma "Noćas su pederi u điru" u biti prepričava stav tipičnog Hrvata i Hrvatice o pripadnicima gej zajednice. Rime peško-staro češko, gej-okej, pederi koji nose tange, sve su to stereotipi o ljudima koje, da prostiš, nitko doli ne zove gej nego pederčine (ubaci psovku po želji). U pjesmama "Dvi, tri tunje", "Naša ljubav" i "Dalmatinska noć" iskorišteni su svi dalmatinski klišeji - masline, more, kapelini, pape moj, no dok me ta splitskifestival poetika inače tjera na riganje, kod ove dvojice mi je iz nekog razloga totalno zabavna. Možda je to zbog produkcije albuma koji zvuči da je kompletan aranžman odsviran preko lošeg midija pa sve vuče na dobre stare dane kad je neki retard donio prvi Yammaha DX-7 synth u Split što je rezultiralo hitovima Magazina iz osamdesetih i ostale bratije koja je harala po festivalima. "U vrelim ljetnim danima", "Camon" i "Zaljubi se ti" zvuče kao da ih je pisao Neno Belan dok je svirao sa Đavolima. No kako se približava kraj albuma tako sve lagano postaje zamorno.

Premda ponekad zvuči kao da je sniman na svadbi u Runovićima, iako mi se čini da je ona pjesma s početka o pederima malo homofobna, ne mogu napisati da je ovo loš album. Unatoč svemu Kuzma i Shaka Zulu imaju dara za napisat dobru pop pjesmu koja ti ostaje u glavi danima nakon što je čuješ. Midi klavijature i ritam mašine, pridonose nekom nostalgičnom ugođaju. Ako ništa drugo bar to rade iskrenije od Đibe koji kvalitetu albuma mjeri količinom gostiju i nerazumljivim tekstovima koji, kad se prevedu na Hrvatski, zvuče glupo ko kurac. Bar ne zvuče ko Đibin ćelavi pandan, ribar, pisnik, umitnik bogtejeborigamise LVKY. Uostalom tko će vjerovat liku koji pošteno hrvatsko U u imenu mijenja s V.

www.myspace.com/kuzmaampshakazulu