Deftones su svoju epizodu u nu-metalu s kraja devedesetih proživjeli bez velikih ožiljaka, bez gizdave šminke i drastičnih zvučnih mutacija zbog kojih bi im danas odrasli odbjegli fanovi mogli predbacivati pokušaj targetiranja naraštaja novih izgubljenih aggro klinaca jeftinim forama. Iako su bili čisti već nakon što su svoj zvuk i slavu doveli do vrhunca s danas kultnim albumom "White Pony" (2000.), ne mogu biti potpuno nevini ako uzmemo u obzir preproduciranost i nervozu koje su bend skoro dovele do destruktivne krize identiteta prilikom snimanja narednih albuma kroz nulte godine. Nakon tog svojevrsnog anti-nu metal manifesta kojeg su oplemenili osvježavajućim uplivima new wavea, shoegazea i sporadičnog koketiranja s trip hopom, bend je osigurao gomilu vjernih fanova koji dan danas točno znaju što mogu očekivati od China Morena i ekipe. Polagano odmicanje od adolescentske angst poezije nije s godinama donijelo pretjerano zahtjevnije formulacije, ali su se druge općenite teme ipak izborile za koncentraciju i polet sve zahtjevnijih starijih i novih mlađih fanova.

Kao što već znate, pokušaj vraćanju sirovijim korijenima i zvuku s prva dva albuma prekinula je automobilska nesreća nakon koje je basist Chi Cheng 2008. pao u komu pa je onda snimljen materijal ubrzo arhiviran, a bend se vratio 2010. s potpuno novim pjesmama i hvaljenim albumom "Diamond Eyes". Iako je to malo tko mogao očekivati od ekipe koja je već toliko godina na sceni, taj ih je album svojim uspjehom reinkarnirao i repozicionirao među starim uspavanim fanovima i novim klincima. "Diamond Eyes" je kombinacija svega onoga što su do tada Deftones radili najbolje: vrtlog žilave sirovosti, slojevite eteričnosti i toplih emocija koje pretjerano, ali očito nikada dovoljno, dramatično lebde i pršću kroz zvuk koji u njihovom slučaju predstavlja ustrajnost ljudskog duha da monumentalnim bombama krči put prema pozitivi.  

Na prvu, friški "Koi No Yokan" (japanska fraza nema točnog prijevoda, ali recimo da je ovdje najbolje objašnjena) ne donosi ništa novo u usporedbi sa odličnim prethodnim albumom, ali je zbog dinamike odabranih pjesama i njihovog redoslijeda još upečatljiviji dokaz da se bend nakon svađa i nesreće ne namjerava baviti prošlošću i krizama zvučnog identiteta.  

Sve će vam biti jasno čim krene bombastična "Swerve City" koju je bend priželjkivao kao prvi singl, ali ju je izdavačka kuća ipak zamijenila s meditativnim "Leathers" i "Tempest". Trominutno pljuskanje s vjetrom nošenim pop refrenom i ritmom nepogrešivog skakača prepona samo je najava da se ovaj album nikako ne bi trebao slušati sjedeći ili ležeći. Čak i kada će u pitanju biti sporije i sanjivije melodije. Album je posložen tako da vas jednostavno apsorbira u svoj vrtlog aggro metalskih izljeva, sanjivih maštarija i borba s demonima, obgrljenih svih zajedno blještavom svijetlošću.

S jedne strane nas gitarist Stephen Carpenter doslovno melje na "Poltergeist", "Goon Squad" i "Gauze" istovremeno prepuštajući bendu da u istim komadima pušta dovoljno prostora za prozračne refrene, a s druge nas Moreno pali i rastapa strašću i emocijama u "Romantic Dreams", "Entombed", "Rosemary" i "What Happened to You?". "Romantic Dreams" je hipnotizirajuća ljubavna predigra iz mašte, "Rosemary" spaja fanove Toola i Slowdivea u panoramičnom sanjarenju o zdravorazumskoj alijenaciji dvoje zaljubljenih, a "Entombed" je najmirnija i najemotivnija pjesma koja iznova podsjeća na tužnu sudbinu basista Chenga. "Leathers" i "Tempest" su jednostavno sjajne (iako ih bend nije planirao kao prve singlove i kliko god mrzim takvo pojednostavljivanje opisa pjesama).

Grčevita i nagla stiskanja i otpuštanja zvuka produhovljena su prozračnim vjetrovima pozitivnih misli i idealiziranim slikama svijetle budućnosti. Agresivnost se jednostavno i prirodno pretočila u čistu pozitivnu energiju kroz koju grleni vrisci i vulkanska dinamika zvuče više kao neophodni refleksi stečeni u vlastitom podžanru kroz koji je bend naučio puniti baterije i izgarati negativnu energiju i frustracije.

Deftones ponovo najavljuju još jedan album obrada, a Chino Moreno će uskoro zapjevati zajedno s ekipom iz raspuštenog Isisa te tako sudjelovati u novom projektu koji nosi ime Palms i koji bi svjetlo dana trebao ugledati sljedeće godine pod Ipecac etiketom.

www.deftones.com