Meni je Damon Albarn totalni car i smatram ga jednim od značajnijih glazbenika od kada pratim glazbu. Volio sam Blur, volim Gorillaz, pozorno pratim i sve ostale njegove projekte i teško mogu naići na nešto što mi se ne sviđa. To naravno ne znači da sam apriori oduševljen svakim njegovim glazbenim djelom, ali ne skrivam da nešto u startu ima moju pozornost ukoliko je Albarn povezan s time.

Nakon što je na posljednjem 'pravom' album Gorillaz spajao različite glazbenike iz cijelog svijeta, Albarn je novim projektom otišao korak dalje. Okupio je reprezentativnu producentsku ekipu (Dan The Automator, Actress, Richard Russell - producirao sjajni "I'm New Here", Marc Antoine, Alwest, T-E-E-D, Rodaidh McDonald, Jneiro Jarel, Kwes) i odveo ih u Kinshasu gdje im je dodijelio zadatak da u pet dana zajedno s lokalnim glazbenicima snime album. Albarnova ideja je bila da svi zajedno rade na svim pjesmama, sve je dokumentirano u video materijalu, a cijeli projekt ima i humanitarnu svrhu. Rezultat - "Kinshasa One Two".

(OK, OK, i meni cijela ideja zvuči preseratorski, ali zar već nismo navikli da takav Albarnov pristup ne donosi ništa drugo nego, u najmanju ruku, dobar proizvod)

Iako je kroz prostore Francuskog instituta u glavnom gradu Konga u tih 120-ak sati prodefiliralo 50-ak lokalnih glazbenika, "Kinshasa One Two" ne donosi previše jasnih tradicionalnih zvukova. Doduše, od prve se pjesme jasno čuje kako su glazbenici svirali na svim onim čudnim instrumentima koje Kongoanci očigledno vole praviti od otpada, pjevanje često ima mantrični prizvuk, a i ova je 'zapadnjačka' ekipa potpala pod sulude zvukove mbire. No, isto tako se od prve pjesme čuje kako je materijal prepun zanimljivih producentskih intervencija, sampliranja, scratcha i svega drugog što se može očekivati od ove producentske ekipe. "Kinshasa One Two" je suludi mash-up koji nekim čudom ipak dobro funkcionira. Ili ipak nije riječ o nikakvom čudu jer su na ovom materijalu ipak radili sjajni glazbenici, bilo da se radi o Afrikancima ili Zapadnjacima.

Doduše, nije cijela ova priča potpuno uspjela. Ima na ovom albumu loših trenutaka, a kako se album bliži kraju sve ih je više. Među njima se posebno ističe "If You Wish To Stay Awake" čiji se brutalni ritam previše ističe naspram ostatka albuma, a "Customs" je malo previše konfuzna za moje pojmove. Ipak, puno je više onih ljepših stvari, a najbolji trenutak albuma je zajebana "We Come From The Forest" u kojoj mbira majstori Bokatola System pokazuju što sve ovaj nevjerojatni instrument može odsvirati i kako se na njega odlično veže jednostavno pjevanje. Tu je i uvodni single "Hallo" u kojem se vokalno okušao i sam Albarn pjevajući s Tout Puissant Mukalo i Nelly Liyemge, a mene je od prvog slušanja preuzela "K-Town" koja u svoje četiri minute na neki način sublimira cijelu ideju albuma jer se u njoj čuje nebrojeno različitih glazbenih stilova.

Ekipa okupljena u DRC Music Albarnov je zadatak odradila jako dobro. Dobili smo još jedan album koji spaja ono naizgled nespojivo, ali neuravnoteženost albuma ipak pokazuje kako je za potpuni uspjeh ovog projekta Albarn trebao ekipi dati poneki dan više. No, i ovako je ovaj genijalac ostavio na čekanju sve one koji žele doživjeti njegov loš korak.

www.drcmusic.org