Bez kolutanja očiju. Znam, nekima će ovo biti teško svariti. Pogotovo nekim U2 fanovima koji se još uvijek nadaju dobrom albumu najdražeg im benda. Naravno, ne mislim na one die hard fanove koji taj hobi shvaćaju kao ultradesničari domoljublje, već na one brižne obožavatelje spremne na pokoju kritiku i zdravorazumsko žuganje o lošem albumu. Nepotrebni i loši albumi često se snimaju, neki to čine sa šarmom, a drugi ne stignu niti do recycle bin-a (shift-delete fronta!!!). Nije grijeh pomiriti se s tim. I to je ljubav. No, vjerujem da neki od tih brižnih fanova jedva mogu gledati i slušati neke klince koji loše uče i/ili kopiraju od U2, pretendirajući njihovoj stadionskoj himničnosti.

Ah da. Skoro zaboravih. I svi vi mrzitelji, ali i skriveni obožavatelji Chrisa Martina. Opustite se, jer novi Dovesi vas neće svakih pola sata daviti iz jeftinog radio prijamnika iz kolegičine sobe. Iako su skoro uvijek na vrhu lista, oni su svoj vlak već odavno propustili. S druge strane, pretpostavljam da bi s njihovim novim materijalom jedan Brian Eno imao manje posla i potrebe uletavanja s nekim svojim odbačenim fillerima koji se lako mogu uvaliti Coldplayu i U2-ovcima. Kako god, U2 vjerojatno više neće snimati dobre albume i nema te sile koja će spriječiti da Coldplay hitovi na raznoraznim Otvorenim Antenama ovog svijeta ne preteknu frekventne Sultane Swinga.

Ovo upozorenje na početku možda je nepotrebno, ali pretpostavio sam da bi vas neke predrasude mogle odgovoriti od preslušavanja povratničkog albuma već skoro zaboravljenog mančesterskog benda. Moje se neobavezno preslušavanje pretvorilo u svakodnevni ritual. "Kingdom of Rust" ne izlazi iz slušalica već tjedan dana i radije bih da vas svaki dan bombardiraju s 80% pjesama s ovog albuma nego s već iritantnim I hear Jerusalem bells a ringing/Roman Cavalry choirs are singing ili Sexy boots… Get on your boots… Yeah (kolutanje očima dozvoljeno).

I nemojte mi sada baš svi reći da ste ravnodušni na neke od njihovi starih hitova. Ipak su to perfidno radiofonične i naivne pjesme poput "Catch The Sun", "The Pounding" ili "There Goes The Fear". Nemoš ostat hladan.

Na "Kingdom of Rust" se čekalo preko četiri godine i rezultat ne odmiče previše od prijašnjih albuma. Uz malo zreliji pristup ostali su vjerni zvuku eterične melankolije i gigantskim refrenima, većima od problema, stvarne ljubavi, čežnje i života samoga. Ali čitanjem između redaka i nota otkrivaju se hrabri potezi. Tako album na vokalu ne otvara uobičajeni Jimi Goodwin već gitarista Jez Williams s "Jetstream" koja je u pozadini nošena na krautrock beatu. Kažu da su pjesmu zamislili kao alternativnu podlogu za odjavnu špicu "Blade Runnera". Polako, nemojte odustati već na sada. Možda ne legne isprve. Singl kao što je "Kingdom of Rust" ili solarna "Winter Hill" ubrzo će raščistiti ustajale Coldplay hitove. Al to nije kraj! Refren je majka ovog albuma. Ne posustaje. Nema preskakanja. "The Greatest Denier" i "The Outsiders" ciljaju još više. Pravi neboderi. Možda su "10:03" i posljednja "Lifelines" s plingplingpling post rock gitarom upravo ono što je trebalo Brianu Enu prilikom produciranja albuma "Viva La Vida". Velike, a jednostavne kao one s prvog Colplaya. U nekim trenucima je ta usporedba neizbježna. Pogotovo "Spellbound" koja jako podsjeća na "Shiver" s albuma "Parachutes". Najmračnija je "Birds Flew Backwards" u kojoj Goodwinovo pjevanje priziva atmosferu Mark Eitzela iz "Everclear" faze American Music Cluba. Počast svojoj prošlosti u nešto mračnijoj verziji zabilježili su na “Compulsion”, ne baš uspjeloj sinergiji mračnog disca i Talk Talk iz prijelazne faze s albumom ”Colour of Spring” (čekiratje dance/acid house prošlost Dovesa, kada su se još zvali Sub Sub).

Uh. Ima još… rekao bi da je “House Of Mirrors“ možda najjača stvar s albuma, ali možda sam otišao predaleko. Znam da mi ne vjerujete i da ste već na početku zakolutali očima. Al bando! It takes an ocean of trust / In the Kingdom of Rust. Potrebno je gomilu zabluda da bi mogli u nešto i nekoga vjerovati u Kraljevstvu hrđe. E pa Doves su jedna od tih zabluda. Ja nemam problema s time.

www.doves.net