Nostalgija je čežnja za prošlošću, najčešće izražena u idealiziranoj formi. Primjerice, povede li se u muškom društvu tridesetineštogodišnjaka razgovor o komodorcu i spektrumu, garant počinje romantična polusatna rasprava i prisjećanje na traženje igrice iglom po traci, atletici od koje su živjeli proizvođaći joysticka te o jedan na jedan košarci Birda i Magica. Slučajni prolaznik bi vidjevši žar u očima i mahnitu gestikulaciju mirne duše zaključio kako se razgovor vodi o Megan Fox, Nokiji N392845c ili novom bolidu iz ergele Formule 1, redom savršenim napravama za gore navedenu ekipu, a ne o računalima koja su se već lagano počela razgrađivati po planetu.

Andy Baio, idejni začetnik projekta Kind of Bloop je programer, novinar i bloger koji obitava, a gdje drugo nego li u Portlandu, Oregon. O projektu sam kaže: 'To commemorate the 50th anniver-sary of Miles Davis's "Kind of Blue" - I've asked five brilliant chiptune musicians to collaborate and reinvent the entire album in the 8-bit sound'. Tih pet chiptune umjetnika koji su rekreirali Milesov kultni album su Ast0r (Chris J. Hampton), Disasterpeace (Rich Vreeland), 
Sergeeo (Sergio de Prado), Shnabubula (Samuel Ascher-Weiss)
 i Virt (Jake Kaufman).

Spojivši ljubav prema glazbi i staroj računalnoj tehnologiji, nastalo je djelo koje ne samo da obilježava 50 godina legendarnog albuma, već lijepo karakterizira kraj prvog desetljeća novog stoljeća. Nostalgija, kakvu su poznavale prijašnje generacije, zauvijek je nestala što je potpuno prirodna evolucija, samo što ju često ne uspijemo na vrijeme uočiti jer smo i sami u središtu tog sve bržeg vremenskog kovitlaca. Negdje 2015. ćemo garant imati iPod nostalgičare. Novi pristup glazbi za novo doba čini Kind of Bloop pažnje vrijednim eksperimentom. Ovo je Tribute to album koji postavlja pitanje kako bi se jazz legende odnosile prema stvaranju glazbe da su imali prilike isprobati Donkey Kong na komodorcu. Bi li se manje drogirali? Bi li ih toliko boljele jagodice prstiju da bi svirali manje koncerata? Bi li se toliko zaigrali pa uključili i uvodnu temu iz igrice u svoja djela? Uzevši u obzir improvizatorski duh jazza odgovor na ovo zadnje je zasigurno potvrdan.

Moguće je da će pojedinim jazz puritancima Kind of Bloop biti nešto ravno oskvrnuću Milesovog groba, ali nema potrebe za takvim stavom. Ovo je prije svega zanimljivo i smjelo poigravanje sa prošlošću koje je moglo nastati samo u dvijeidevetoj, nikada prije i nikada poslije.

Bee-bloop-bee-bloop.

kindofbloop.com
waxy.org