Kid Rađa Sve šta đaku treba Selfreleased 2013.
Pozitivna stvar kod predstojećeg referenduma je što se ponovno podsjetiš na činjenicu da je deset posto stanovništva spremno dat svoj potpis za debilanu bez da promisle o tome, tj. da ne gledaju kojim su ljudima dali svoju potporu.
No također skontaš i da je nakon toga poprilično lako isfurat ostatak priče. Ustavni sud zaboli đoko, Sabor je isto nesposoban. Meni je (a vjerujem i mnogim drugima) na pamet pala ideja da bi se mogla pokrenuti inicijativa za legalizaciju lakih droga. Jer ionako je bolje bit glup od droge nego od čitanja Biblije, samo što je ovo drugo puno opasnije (naime, nitko nije čuo za križarski rat zbog trave, osim u Kingstonu i Albaniji, al to je tamo ionako normalno).
Druga stvar koju sam pomislio nakon te ideje je da mi treba netko tko bi trebao bit poster boy te cijele inicijative, nešto kao napušena, ali elokventna Željka Markić. Taman je u to vrijeme Kid Rađa napokon objavio svoj solo album koji se najavljivao skoro ko novo Otkrivenje. A zašto bi Kid Rađa bio dobro zaštitno lice ove naše inicijative? Pa zato što s toliko ljubavi piše o napušavanju, kao što npr. Markićka s ljubavlju priča o svim hrabrim ljudima koji su izabrali stati u zaštitu svetinje – obitelji i heteroseksualnog braka.
Ovo je možda najnapušeniji album koji je objavljen u Hrvatskoj, ali ne ono u stilu e frende rokam u kvartu i pazim na 'riju, nego kao što Rene Bakalović gleda onu bocu crnog vina u reprizama 'Kod Ane'. Znate ono, čovjek baš voli, kad Rađa repa o travi to je kao što je Coce pjevao Hajduku, iskrene ode zelenoj biljci. Čak i kad repa o dilerima, to nisu tipični nosim-kožnjak-i-upropaštavam-živote dileri, nego momci i cure oko nas, obiteljski ljudi, koji rade normalne poslove, ali eto tu i tamo gurnu nešto ispod stola. I što je najbolje, Rađa je u pravu, jer njegove pjesme i jesu priče o ljudima oko nas, o srednjoškolcima, o studentima koji polažu ispite i puše, o ljudima koji imaju normalne poslove i puše, o novinarima, odvjetnicima ili referentima.
O drogi se pjeva bez predrasuda, više ih je pokazao prema policajcima, fratrima i političarima/gospodarstvenicima, koje sve svrstava pod zajednički nazivnik – Gamad.
Zato bi možda trebalo početi rušiti neke predrasude, makar i unaprijed propalom inicijativom za mijenjanje referenduma. Pogledajte samo oko kojih pizdarija ćemo se izjašnjavat za manje od dva tjedna.
Nažalost, pošto Rađa krije svoj identitet kao zmija noge i ne nastupa live, morat ćemo nać nekog drugog za plakate. Skinite Rađu i nek vam nosi med, ako ne zapravo, onda barem kroz svoje pjesme.
