Recenzije

Kenya Special Selected East African Recordings From The 1970s & '80s Soundway 2013.

ponedjeljak, 17. lipnja 2013

Soundway je opet odradio dobar posao. Kenijska scena je očigledno bila jako zanimljiva, a taj smirujući ton koji izbija iz benga glazbe u ovom konačnom dolasku ljeta meni osobno jako odgovara.

Soundway Records je jedna od značajnijih world music izdavačkih kuća koja je u svojih 10-ak godina postojanja objavila nebrojeno puno odličnih kompilacija, reizdanja starih, zaboravljenih izvođača, ali i dala priliku nekim novim imenima. Njihova izdanja redovite se prate, a već kada su najavili povratak 'Special' serije kompilacija, dalo se naslutiti da će ovaj materijal biti iznimno zanimljiv. Naime, Soundway se proslavio s ovom serijom kojom su promovirali izvođače iz Nigerije i Gane (za ovu drugu zemlju ipak su nešto značajnija njihova izdanja iz 'Soundz' serije), a svi oni koji bi se željeli malo upoznati s afrobeatom uz nezaobilaznog Felu mogu odabrati bilo koju od kompilacija iz ove serije. Kasnije je Soundway taj naziv napustio te proširio područje zanimanja na Kolumbiju, Panamu i Tajland, a evo sada se 'Special' vratio i to u obliku predstavljanja slabo poznate kenijske scene.

Koliko god se pojavljuje različitih izdanja koja nas upoznaju s glazbom stvaranoj u Africi prije nekoliko desetljeća, toliko me i dalje potpuno iznenade neki zvuci. Priče o povratku glazbe kući, zatvorenom kutu, idealnom spoju zapadne glazbe i tradicijskih ritmova, već sam prilično prežvakao pa nema toliko potrebe naglašavati da se isto događalo u Keniji, a o čemu svjedoči ova kompilacija. Više pažnje treba posvetiti razlikama koje nudi kenijska scena. Ono što se može čuti u ova dva i pol sata je drugačije i od nigerijskog afrobeata/afrofunka, ganskog highlifea, beninskih poliritmija, etiopskog afrojazza ili malijskog i senegalskog afropopa (naravno da je blesavo generalizirati žanrove po državi iz koje izvođači dolaze, ali neke stvari se uistinu mogu prepoznat). U Keniji je već 40-ih godina prošlog stoljeća počeo nastajati, a 70-ih se potpuno razvio poseban glazbeni stil nazvan benga. Ovaj stil potpuno nose gitarski zvuci koji su prilično prozračni, čisti. Ritam sekcija često nije povezana s tradicijskim naslijeđem, što je uglavnom trade mark većine tadašnjih izvođača iz Afrike, a u velikom broju pjesama vokalne dionice obavlja više pjevača koji se praktično 'uduplavaju', odnosno pjevaju u istim lagama. Sve to u kombinaciji zvuči prilično smireno, kao da se svakoj izvedbi pristupilo sa željom da se energija potrebna za pjevanje i sviranje nigdje putem ne izgubi. Naravno da na ovoj kompilaciji ima i klasičnijih afrobeat stvari, upečatljivih brass dionica i suludih ritmova, ali ipak ova, s moje strane neumjesno opisana benga, prevladava.

Kao i svaka kompilacija od 32 pjesme i 145 minuta, i "Kenya Special" ima uspona i padova. Doduše, padova je toliko malo da je možda bolje reći kako ova kompilacija ima dosta manjih i većih uspona. Najveći uspon je nevjerojatna "Teresia" Huruma Boys Banda koja mi je postala jedna od dražih afričkih pjesama koje sam čuo u posljednje vrijeme usprkos činjenici da se pjevač u jednom trenutku s nekog upečatljivog plemenskog nariječja prebacio u prilično naivan pidžn ingliš. Doduše, kako se radi o ljubavnoj pjesmi, onaj trenutak kada se otpjeva 'baby, I need someone to hold me tonight' je stvarno dirljiv. Baš mogu zamisliti neku Terez(ij)u u Nairobiju 70-ih kako se smijulji dok joj pjevač i na engleskom šalje ljubavne poruke.

Da se bez velike potrebe ne pogubim u detaljnijem opisivanju ostalih favorita, evo faktografski još par njih: Mbiri Young Stars "Ndiri Ndanogio Niwe" (uz "Teresia" najreprezentativniji primjer benga glazbe, ali i cijele kompilacije), Hafusa Abasi & Slim Ali With The Yahoos Band "Sina Raha" (odlična međuigra ženskog i muškog vokala s lijepom dionicom na trubi), New Gatanga Sound "Thoni Na Caki" (odlična gitara, još jedna benga), The Lulus Band "Mutumia Muriu" (ritmično malo odskače, ali prepoznatljiv zvuk gitare i pjevanje su tu), The Famous Nyahururu Boys "Mwendwa" (laganica, gitara ubija), Ndalani 77 Brothers "Nzaumi" (funk početak, benga kraj).

Soundway je opet odradio dobar posao. Kenijska scena je očigledno bila jako zanimljiva, a taj smirujući ton koji izbija iz benga glazbe u ovom konačnom dolasku ljeta meni osobno jako odgovara. Nema potrebe za gubitkom bilo koje količine energije na nebitne stvari. Samo se usmjeriti na konačan cilj, a to je učiniti svoj život (i život ljudi oko sebe, da ne bi ispalo da sam pretjerani egotriper) ljepšim. "Kenya Special" će vam u tome pomoći.