Teško je u jednoj recenziji pojasniti što je to griot i koliko on ima značaja na afričku tradiciju pa ću sve one koji žele znati više uputiti na ovaj link (ili možda ovaj, nešto znanstveniji), a ja ću se tek zadržati na tome da je Kassé Mady Diabaté ovaj album snimio u stilu višestoljetne tradicije pjevača, glazbenika, pripovjedača, savjetnika i svega drugoga što obuhvaća pojam griot.

Dapače, osim što sam Diabaté dolazi iz griot obitelji, to se također odnosi na i većinu ostalih glazbenika koji su sudjelovali na ovom albumu. Ballaké Sissoko, osim što je vrhunski kora glazbenik, potječe iz griot obitelji, baš kao i Lansiné Kouyaté (balafon) te Makan Tounkara (ngoni). Jedino Vincent Segal nema veze s griotom, ali bilo bi nemoguće očekivati da ovaj francuski violončelist i ima veze s nečim što se prenosi s koljena na koljeno.

Kassé Mady Diabaté se već desetljećima smatra vlasnikom jednog od najljepših francuskih glasova. Karijeru je u rodnom Maliju počeo još šezdesetih godina, a nakon što je postao velika domaća zvijezda, krajem osamdesetih se preselio u Pariz te je počeo s objavljivanjem samostalnih albuma koje u posljednje vrijeme objaljuje u petogodišnjem ritmu. Uz sve samostalne nastupe, Kassé Mady Diabaté je bio važan član projekta AfroCubism, a Toumani Diabaté ga je često zvao da pjeva na njegovim albumima.

Aktualni album predstavlja potpuni povratak korijenima. Sam odabir instrumenata, bez ikakvih udaraljki, kao i njihovi aranžmani koji su potpuno minimalistički u prvi plan su stavili sjajan Diabatéov glas. No, ni on se ne izlaže nekim vokalnim eskapadama. Cijeli album je posložen oko smirujućih, mantričnih napjeva koji se odlično isprepleću sa spomenutim instrumentarijem.

Ne treba puno da vas "Kiriké" osvoji. Ako to nije učinio uvodnom "Simbo" na kojoj se sjajno iza Diabatéovog glasa isprepleću balafon, kora i violončelo, ili sljedećom "Sori" koja ima neki mistični prizvuk, to će sigurno napraviti sa sjajnom "Ko Kuma Magni". Balafon nosi melodiju ovoj pjesmi, priključuje mu se suludi zvuk na ngoniju, a Kassé Mady Diabaté u klasičnoj storytelling maniri potpuno rastura. Iako se bez prijevoda s bambara jezika ne može znati o čemu to on u pjesmi priča, svejedno mu je lako povjerovati. To je ta magična moć glazbe.

Magične su i "Sadjo" te "Hera", još dvije predivne pjesme s ovog albuma. U prvoj našeg junaka gotovo nečujno prati balafon, a u drugoj je Ballaké Sissoko pokazao svo svoje umijeće na kori.

"Kiriké" je sjajan album koji na prelijep način pokazuje svu glazbenu tradiciju malijske, ali i općenito afričke griot kulture. Samo zbog činjenice da je u moje playere sletio tek nedavno, isključen je s popisa najboljih world music albuma za prošlu godini iako mu je tamo definitivno mjesto. No, ionako ti popisi nisu nešto bitni, svakako ne bitniji od činjenice da će Kassé Mady Diabaté u ožujku svirati u Ljubljani. Dok u Lisinskom sviraju razni Joksimovići, Škori, Huljići i slični, u Cankarjevom domu su Kassé Mady Diabaté, Ana Moura, Amparo Sánchez i Orquesta Buena Vista Social Club. Tako to valjda mora biti...