"Krst" je album star već više od pola godine, ali moram priznati da sam za njegovo postojanje čuo relativno nedavno. Riječ je o drugom samostalnom albumu Slobodana Kajkuta, bivšeg člana sada već poodavno pokojne, jako dobre grupe Jubooko Sa Negrass. Kajkut već nekoliko godina živi u Grazu (nisam siguran je li studira(o) na Jazz akademiji u tom gradu, ali nešto mi je u glavi ostalo da je to tako) i surađuje s različitim glazbenicima, a njegove suradnje kreću se u rasponu od skladbe za orkestar, 3 bubnja, 2 basa i 3 bučne električe gitare ("Disintegration Of European Union") do svirke s bandom The Striggles.Od svega toga, "Krst" je sigurno najnepristupačniji njegov projekt, barem za šire mase. U 75 minuta smještene su 4 kompozicije od kojih ne znaš koja više odiše mračnom atmosferom. Trip-hop, drone, post rock, neoklasika, bilo koji od ovih pojmova pokušali koristiti prilikom opisa onoga što se može čuti na "Krst"-u ne bi uspio u potpunosti dočarati ugođaj albuma kojeg je producirao Octopus iz Däleka, a objavila ga mala austrijska izdavačka kuća Wire Globe Records. Jednostavno, Kajkyt je jedan od rijetkih glazbenika s ovih područja koji je svojim radom uspio poniknuti u one mračnije strane ljudske duše i sve to napraviti da zvuči zanimljivo.