Izvučeni iz konteksta, bez instrumentalne pratnje, visine, intenziteta i boje glasa, stihovi Julien Baker mogu zvučati razorno, ali i suviše pretjerano. Možda joj nećete vjerovati odmah nakon što prvi put prijeđete preko stiha "Wish I could write songs about anything other than death…", ali ćete do finalnog refrena na posljednjoj "Go Home" već toliko toga znati o ovoj dvadesetogodišnjoj kantautorici iz Memphisa da će vam biti više nego jasno da je sve otpjevano istina. Štoviše, nakon razornog refrena s kraja albuma više neće biti mjesta za očajavanje. Julien pobjeđuje baš zato što s ovim prvijencem iza sebe ostavlja pretešku prtljagu u kojoj su kao prljavi veš jedan uz drugog priljubljeni najopasniji jahači njezine adolescentske apokalipse: anksioznost, usamljenost, autodestruktivnost i nedostatak samopouzdanja.

"And I haven't been taking my meds / so lock all the cabinets send me to bed / because I know you're still worried / I'm gonna get scared again / and make my insides clean with the kitchen bleach." (iz "Go Home")

Bez obzira na asketske uvjete nastajanja i snimanja albuma "Sprained Ankle" i činjenici da smo više-manje prepušteni samo odzvanjanju njezinog glasa i gitare,  svaka je pjesma vrisak sam za sebe. Pjesme počinju polagano, ali teže katarzi. U njima se autorica prvo sramežljivo i krhko klanja demonima da bi ih pred kraj doslovno osramotila i dokrajčila. Možda je to sama najbolje objasnila pred nastup u jednom klubu u Memphisu gdje se publici predstavila na sljedeći načni: "I'm Julien, and I don't mean to bum you out. That's just the kind of songs I write. You know, you sing about it, and you exorcise it." (memphisflyer.com)

Ovakav početak samostalne karijere podsjeća na one od Katie Crutchfield (Waxahatchee) i Mackenzie Scott (Torres), a izvedba i zvuk pomalo zazivaju Jenn Ghetto (S), Angel Olsen i našu Irenu Žilić. Kada Julien podiže glas neki spominju Dashboard Confessional, ali ona u intervjuima uzvraća s nekim drugim, njoj primjerenijim herojima - David Bazan (Pedro the Lion) i Aaron Weiss (mewithoutYou).

Možda najvrijedniji blagoslov stigao je od još jedne junakinje koja je svoju karijeru započela slično:

Beautiful record, @julienrbaker Congratulations. https://t.co/lC5Ili6BJG

— Sharon Van Etten (@sharonvanetten) October 20, 2015

Još je rano za takve prognoze, ali iskreno se nadam da će Julien već nakon prvog albuma dobiti priliku snimiti svoj "Sprinter" (Torres), "Tramp" (Sharon Van Etten) ili "Cerulean Salt" (Waxahatchee). Isto tako bilo bi zanimljivo čuti cijeli album njezinog benda Forrister čija je, zasad jedina (studijska), pjesma "Choked Up" dokaz da Julien odlično funkcionira i izvan male studenske sobe u kojoj je skladala "Sprained Ankle".