Julian Plenti Julian Plenti Is Skyscraper Matador 2009.
I tak niste baš fan Interpola? E pa ne morate niti bit. Nije bed. Mislim, nije da ću vam platiti pivo nakon takve izjave, al ja se dičim svojom tolerantnošću i čvrsto stojim iza uvjerenja da nije bitno kaj slušate već kakvi ste u duši. AHAHAHAHAHAHAHAHAH! Daj molim te! Pa već je Hi-Fi odavno ustvrdio da '...it's what you like, NOT what you ARE like.' I zahvalimo bogovima i Hawkmanu na tome, jer da se mjeri po tome kakvi smo uistinu, a ne po tome koliko znate rečenica iz Šljama i Fletcha teško bi se gledali u ogledalo. Il' možda ne bi. Koga briga. Slušajte što hoćete. Prije Hi-Fi-ja i Rob Gordona postojala je ona da 'svi imaju pravo bit pušioničari'. Ja sam na primjer najveći pušioničar Interpola. Samim time vrlo pozorno osluškujem i zirkam sve vijesti vezane uz dotični bend. Prije kojih 6 mjeseci tako čuh da se Paul Banks sprema revitalizirati svoj pred-Interpol projekt nazvan Julian Plenti. 'Zakon!'-povika Kasja'k i nestrpljivo poče prekopavati po smeću interneta da nađe nekakve ostatke koji bi mi mogli bit od pomoći u pogledu zvuka koji ga očekuje. Nedugo nakon prvih glasova pojavio se i site koji se u vrlo 'brdo će Muhamedu' stilu svako malo javljao s novim Julain Plenti stvarima. Zvučalo je dost' dobro i ja sam se pomirio da moram čekati do početka mjeseca kolovoza za poslušat novi album u cijelosti.
Možda sam trebao pričekat početak desetog mjeseca... Al' to je tako predvidivo dosadna priča o tome kak tužnjikave/melankolične albume treba slušat u jesen i u zimu. Jebo to! Lako je bit u kurcu kad je vani minus 30 i nebo sivo i vise vam sige iz nosa i pokušavate se ugrijat na haubi nekog auta koji se tek sparkirao došavši s nekog ful kul tulumčića s vinom i klinčićima dok ste vi sjedili doma i tamanili grinje iz deka koje niste prozračili još od doba kad je Custer d.o.o. predstavio Komančima svoju turbo-ćebe ponudu s mikro-organizmima (preteće mikro-vlakana) i gratis bocom vatrene vode. Julian Plenti nije mogao doći u boljem trenutku, jer ljubav i tjeskoba ne čeka i ne bira godišnje doba.
Tematika pjesama je oriđiđi Paul Banks, dakle ljubav i tjeskoba i žudnja i kulise iza kulisa. Glazbeno, moram priznat, ima svašta nešto zanimljivo. Od gudača i minijatura do pojačala od soma vata.
Album otvara "Only If You Run" i postavlja dobre temelje, jer nakon nje želite čuti što je sljedeće. Čak ima i kvazi-afirmativnu poruku. Ali, naravno, samo ako trčite. Možda da ju proba prodat Vatrenima kao novu himnu? Ona "Neka pati koga smeta" jednostavno nema smisla na toliko razina da čak i Paul Banks naoružan s onom trojicom iz X-Filesa nemože dokučiti njeno značenje i prodrijeti kroz njenu metaforiku.
Nakon uvodne ide ofol-dizalica "Fun We Had" koja se u ključnom trenutku raspada i ponovo poleće kako vam nikako ne bi bila predvidiva. Onda ide kočenje i prepuštanje na milost i nemoilost violinama i akustičnoj gitari koje pucaju i pogađaju točno u ono bolno mjesto. Bivše cure, sadašnje cure, propali planovi, neostvarni snovi i točno kad mislite da je u pitanju instrumental Paul/Julian kreće sa mantranjem "Shake me ....skyscraper...". Kraj treće pjesme.
E, onda ide ona koja za koju će svi reći da je isti Interpol. Poštena "Games For Days". Devast-rok s kraja 70-tih.
Sve ove pjesme su super, ali su mi u biti poslužile kao uvod da bismo došli do pete, najkraće pjesme, najtiše pjesme, "Madrid Song" koja u isto vrijeme ima impresivnu količinu sjete i snage. Sjetu joj daje dost crna podloga, a snagu riječi 'Come have at us, we are strong'. Totalni zakon!
I tak vam ide ostatak albuma, gore, dolje, gore dolje... Melankolično, ali smjelo. "Unwind" čak ima i neke semplirane trubače! Hehehe.
Sve u svemu jako dobra ploča od meni jako dragog izvođača. Ne biste nikad rekli, al' Paul Banks je katastrofa fin i smiješan lik. Uljudan do bola i vrckast. Iako mu je stvaralaštvo na pseudo-pompoznoj-harvard strani vjerujte mi da ćete rijetko naći nekog toliko normalnog i neposrednog kao Paula. Pa dajte mu priliku! Iako nista fanovi Interpola! Jer stvarno nije ista spika. Odmaci su tu. I to je super. Pošto novi Interpol tak i tak izlazi potkraj godine.
Ako ništa drugo kao zaključak ovog teksta možete imati da sam totalni dildo, jer sam u tekstu upotrijebio i pseudo i kvazi i ofol ili da nemorate čekat jesen da poslušate "Julian Plenti Is ....Skyscraper". Volio bih da je ovo drugo. I Smashing Pumpkinsi su znali u svojoj najboljoj pjesmi "Age Of Innocence" da '..desolation yes, hesitation no...'! A i za Billya kažu da je dildo... Hmmmm...
Odoh.
Večeras igra Hrvatska. Idem jest palačinke i derat se Vatrenima '...and you willll maakeeee iiitt ooonlyyy if youuuu ruuun!!!'
Ps. Ha! Niste znali da je "Age Of Innocence" najbolja SP stvar ikad!? Eeee, pa je.
Al fakat.
Ej! Nije zajebancija!
Pazi sad: 'if you want love, you gotta be love, but if you you bleed love, you will die loved....cause for the moment we are free, we seek to bind our release, too young to die, too rich to care, too fucked to swear that i was there. Desolation yes, hesitation no, as you might have guessed we won't make it home...'!
Buraz?! To je to!
Go-to-vo.
Pa-la-čin-ke!