Uskoro u kina dolazi Tarantinov 'Odbjegli Django' koji, sudeći po najavama, nudi dobru porciju zabave i brojne reference na filmske klasike (prva asocijacija je "Django" iz 1966. godine). Jasno je k'o Jasna Zlokić da mnogi klinci i klinceze neće prepoznati obrasce kojima su se služili stari majstori vesterna jer je taj žanr, unatoč prilagodbama, danas prezren poput šansone ili Jean Baptiste Reinhardta koji je slušateljstvu poznatiji kao Django.

Nije jedino Tarantino majstor režije i poznavatelj svojih prethodnika, Jim Jarmusch u jednakoj mjeri (ako ne i u većoj) poznaje vesterne, odao je počast klasicima vesterna na pomalo avangardan način tako što je 1995. godine snimio kaubojac "Mrtav čovjek". Vizualno upečatljive scenografije, sniman crno-bijelom tehnikom, obogaćen kultnim zvijezdama (pojavljuje se i Robert Mitchum, zvijezda vesterna) i soundtrackom Neila Younga, "Mrtav čovjek" gledatelja već na prvu osvaja ili odbija. Jarmusch svakim filmom iznenađuje, iziskuje od gledatelja koncentraciju i zbunjuje ga nedorečenim završetkom, a takva je i glazba koju pravi. Bilo je pitanje vremena kada će Jarmusch nešto snimiti - dosad je snimao glazbene spotove Tom Waitsu (koji je, kao i Iggy Pop, sastavni dio nekih njegovih filmova), osamdesetih je pjevao i svirao klavijature u The Del-Byzanteens, a 2012. godine je u suradnji s lutenistom Jozefom Van Wissemom snimio album "Concerning the Entrance into Eternity" (iste godine izdali su i album "The Mistery of Heaven"). Taj album nipošto nije jedan od onih koje ćete preporučiti jer Jarmuschove i Van Wissemove kompozicije isprva djeluju nezanimljivo i razvučeno, ali zapravo im je vrijeme trajanja idealno tempirano poput ručne bombe ili sata. Poželjno je da budete u stanju ataraksije prije samog preslušavanja jer bi u protivnom početne "Apokatastasis (Restoration)", "Continuation of the Last Judgement" i "The Sun of the Natural World is Pure Fire" (sve redom turobne skladbe) mogle u vama pojačati osjećaj rezigniranosti nad svijetom. Preostale skladbe - "Concerning the Entrance into Eternity" i "He is Hanging by His Shiny Arms, His Heart" - odišu nešto vedrijim tonovima.

Kad/ako djetetu interpretativno čitate bajke u kojima prevladavaju bizarnosti, album "Concerning the Entrance into Eternity" bit će idealna zvučna podloga. Pomoću njega postići ćete tako željenu, sporu i napetu atmosferu, učiniti da vam dijete dobije pokoju noćnu moru. Uklopio bi se taj materijal i kao soundtrack za Jarmuschev uvrnutiji film (kod Tarantina ne bi prošao) ili neku sporiju skandinavsku dramu gdje se radnja odvija u dubokoj šumi, a protagonisti komuniciraju pogledom, izbjegavajući riječi. Naime, gotovo čitav album je instrumentalan, tek pred kraj Jarmusch poput ozbiljnog učenika odrecitira 'He is hanging by his shiny arms, His heart an open wound. Set your eyes on the cross, Set your tongue to speak of his passion...'