Recenzije

Jonsi Go XL Recordings 2010.

ponedjeljak, 29. ožujka 2010

Iako su Sigur Rós odlučili zaustaviti rad na novom albumu i posvetiti se nekim drugim životnim vrijednostima, to ne znači da je njihov pjevač, Jon Thor Birgisson, prestao raditi na glazbi. Dapače, popularni Jónsi je, nakon prošlogodišnjeg albuma "Riceboy Sleeps" objavljenog sa svojim dečkom Alexom Somerson, nedavno objavio "Go", svoj prvi samostalni album.

Iako su Sigur Rós odlučili zaustaviti rad na novom albumu i posvetiti se nekim drugim životnim vrijednostima, to ne znači da je njihov pjevač, Jon Thor Birgisson, prestao raditi na glazbi. Dapače, popularni Jónsi je, nakon prošlogodišnjeg albuma "Riceboy Sleeps" objavljenog sa svojim dečkom Alexom Somerson, nedavno objavio "Go", svoj prvi samostalni album.

(Prije nego pređem na bilo što drugo, moram ukazati na genijalnu pogrešku allmusica vezanu uz Jónsija. Naime, kada u allmusic tražilicu ukucate 'Jónsi' ili 'Jonsi', dobit ćete biografiju islandskog pop pjevača Jonsija Jón Jósep Snæbjörnssona. Da stvar bude zanimljivija, u allmusic diskografiji, jedini album kojega je bilo koji Jónsi objavio je "Go", a pod rubrikom singleova/EP-a stoji "Heaven", pjesma s kojom je ovaj drugi Jonsi 2004. godine nastupao na Eurosongu.)

Za razliku od "Riceboy Sleeps", samostalni Jónsijev album nije instrumentalan. Ne samo to, nego je velika većina albuma otpjevana na engleskom jeziku, tako da vam to može olakšati pjevušenje pjesama. Doduše, nikad se ne zna, možda vam je na sve one divne melodije kojima su nas ovi islandski genijalci godinama uveseljavali puno lakše bilo izgovarati 'ju sa jo' ili slične slogove koji su obilježili Sigur Rós karijeru.

Činjenica kako je Jónsi odlučio pjevati na engleskom jeziku ne bi trebala promjeniti ništa značajno u odnosu većine slušateljstva prema njegovom radu. Kako glazbeno na ovom albumu nije napravljen preveliki odmak od Sigur Rós zvuka, tako ćete i dalje nailaziti na veliki broj ljudi koji neće shvatiti ono što nam Jónsi želi reći. Doduše, glazba na "Go" je puno sličnija onome što smo imali priliku čuti na "Með suð i eyrum við spilum endalaust", nego na bilo kojem drugom Sigur Rós albumu. Dakle, potpuna glazbena euforija.

Takvu euforiju odmah od početka pokreće "Go Do", prekrasno vesela pjesma koja svojom melodijom na flauti, frenetičnim udaraljkama i tekstom poziva na životno buđenje svakog od nas. Kao na ovim stranicama nedavno recenzirani Broken Bells, i Jónsi želi ukazati na činjenicu kako zapravo cijeli svijet pripada nama, ali mi smo uglavnom prezauzeti nebitnim stvarima da bismo znali uživati u onome što imamo. 'We should always know that we can do everything' misao je koja se ponavlja u ovoj pjesmi, a mogla bi se definirati i kao nit vodilja cijelog albuma. Doduše, kako dosadašnje Jónsijeve tekstove niste baš proučavali radi nepoznavanja islandskog ili onog izmišljenog, takozvanog 'vonlenska' jezika (iako ga ja volim zvati 'ju sa jo', ovaj naziv 'vonlenska' se uvriježio među Sigor Rós fanovima), ne morate to činiti ni sada. Boja njegovog glasa ionako je oduvijek davala svim pjesmama toplinu koja se osjeća i bez da znaš o čemu pjeva. Ipak, ako vas baš zanima, proguglajte i nađite tekstove s ovog albuma. Lijepo je pročitati tako pomalo naivne, a opet tako bolno istinite tekstove koje povezuje taj poziv na buđenje, ali i ukazivanje na sve ljepote koje nas okružuju.

Već spomenutu euforiju na ovom albumu u potpunosti nose "Animal Arithemtic" koja zvuči kao dječja nabrajalica, "Boy Lilikoi" te "Around Us". Energija koja naprosto vrišti iz pjesama, gotovo je opipljiva i upravo je ono što, barem ja, trebam redovito dobivati kako se slučajno ne bih pridružio onima koji tvrde kako je sve u glazbi već odavno odsvirano i kako nema potrebe za preslušavanjem bilo čega drugoga osim glazbe šesdesetih, sedamdesetih ili bilo kojih godina kada je, kako kažu, glazba bila puno bolja nego je to danas. Ostatak albuma nešto je smireniji, atmosferičniji, ali "Go" ipak treba promatrati kao cjelinu, ne kao izdvojene pjesme. U ovih 40-ak minuta, Jónsi nastavlja s pričom koju je počeo pričati još tamo na "Von" albumu i čije nastavke uvijek željno iščekujem(o).

Doduše, mora se priznati kako se, bez obzira na Jónsijevu genijalnost, osjeti nedostatak drugih važnih Sigur Ros dijelova. Kao "The Eraser" Thoma Yorka - bez obzira što je i tada bila riječ o odličnom albumu, nešto je nedostajalo. Onda je slijedio "In Rainbows" i priča je bila potpuna. "The Eraser" je ostao odličan album, ali ga je "In Rainbows" ipak potisnuo u drugi plan. Ne bih imao ništa protiv da se nešto slično dogodi s "Go" i nekim budućim Sigur Rós albumom. Do tada, a i nakon toga, ovaj će album ostati kao jedna sasvim solidna epizoda priče s Islanda.

jonsi.com
myspace.com/jonthorbirgisson