Kao prvo, ovo nije recenzija – ne znam pisati recenzije. Pišem o glazbi onako kako je doživljavam pa za neki suvisao, informiran, educiran osvrt o ovom albumu moj tekst vjerojatno (sigurno!) nije prava adresa. Kao drugo, velik sam fan Johnnyja Casha. Kao treće, imam tu neku glazbeno snobističku crtu ili kako se to već zove, pa live i cover albume (i generalno bendove kojima je sviranje covera posao, kao što su oni tribute bandovi koji ispred imena imaju ono odiozno real) smatram nepotrebnima. Odnosno, hoću da uđe u Ustav da imate pisati svoje vlastite jebene pjesme. I da, znam da ima sjajnih live albuma i sjajnih covera, ali kad se spoje prvo, drugo i treće i povežu s viješću da 11 godina nakon smrti izlazi novi album Johnnyja Casha, dobije se ljuta i pravednički indignirana žena koja je na neviđeno imala reći ponešto o posthumnim albumima i beskrupuloznom bogaćenju diskografske industrije. (Jedini posthumni album koji gore potpisana priznaje jest "Made in Heaven" i to samo zato što se Freddie nakrvio da prije smrti snimi dovoljno vokalnih i klavirskih dionica za cijeli novi album).

Ali ovo nije još jedan album obrada pod producentskom palicom Ricka Rubina. Novi album Johnnyja Casha zapravo je njegov prastari album, snimljen početkom osamdesetih i bačen u neko skladište gdje ga je pronašao Cashov sin. Cash junior je sredio snimke, doveo nove-stare suradnike, nasnimio što je nasnimiti trebalo i pripremio "Out Among The Stars" za izlazak. I da budemo posve jasni: to je album novih, neobjavljenih pjesama koji sadrži neke prave, male dragulje. Ne znam kako je zvučao prije nego ga je mlađi Cash sredio, ali nevjerojatno mi je da album bačen u podrum 1984. godine danas, 30 godina kasnije, zvuči kao da je snimljen i napisan za 2014.

"Out Among The Stars" je, za početak, country album. I to country album u najboljem smislu te riječi. Kupio me sa "She Used To Love Me A Lot", pjesmom koja je balada u Cashovskom smislu te riječi. Jedna od onih koje će te polomiti. Jedna od onih koje slušaš i nisi siguran kako je moguće da interpretacija čini toliku razliku. Jer kod Casha je trik upravo u tome: u glasu i interpretaciji kojima vjeruješ i vjerovao bi im sve da ti umjesto kasapljenja prošlosti (a svi smo bili tamo) serviraju telefonski imenik. Abecednim redom. I to je skoro učinio u "Tennessee" koja je maltene plaćena od tamošnje turističke zajednice ili u zezanciji "If I Told You Who It Was" u kojoj se zeza s neimenovanom country zvijezdom koja mu je osigurala „best performance of the year“. "Call your mother" je pak čudo natopljeno sarkazmom, jednako kao i "I Drove Her Out Of My Mind".

Iznenađenje je sačuvano za kraj, u ispovjednoj "I Came to Believe" u kojoj jednostavno predaje dušu na pladnju: I couldn't manage the problems I brought on myself / And it just made it worse when I laid them on somebody else.

I na ovom je albumu neizbježna June Carter – u dvije pjesme. I da, nikad nisam navikla na njen glas, uvijek imam dojam da falša ili da im glasovi jednostavno ne pašu jedan s drugim, ali to je ljepota bivanja Cashovim fanom – kombinacija mi je nakon godina slušanja njihovih zajedničkih uradaka koje volim jednostavno toliko u uhu da ne mogu zamisliti da zvuče drugačije.

Za Cashove fanove ovo je album o kojem ne treba puno misliti. Jednostavno je prirodno sjeo u kanon njegovih albuma i stvarno mi je drago što je mlađi Cash raskopao roditeljski podrum. Pitam se, doduše, koje je sve bisere još pohranio ondje i kad će doći taj trenutak da ih raskopa i pusti van. Nevjerojatno je da je ovakav dragulj jednostavno zaboravljen putem, bez obzira na impresivnu diskografiju koju je Cash ostavio za sobom, još je nevjerojatnije da su sve pjesme snimljene s jednom vokalnom trakom. Nema verzija, nema pokušaja i pogrešaka, nema dorada i poboljšavanja – čovjek je stao za mikrofon i otpjevao u jednom šusu. I zvuči sjajno. Ako iz čitavog ovog teksta izvučete jedan razlog za poslušati "Out Among The Stars", neka onda taj nevjerojatan Cashov glas i još nevjerojatnija interpretacija budu jedini. Jer, trenutno barem nemamo nekog tko bi mu bio makar nalik.