Recenzije

Joe 4 Enola Gay EP Whosbrain 2011

ponedjeljak, 13. lipnja 2011

Noise rock je poput masovnog ubojice iz horor filma snimljenog kasnih 90-ih. Ne možeš ga ubiti. Noise rock je kopile punk rocka, no wavea, kraut rocka, industriala, jazza i još mnogo toga. Da je noise rock osoba, mjesto bi mu bilo u freak showu gdje bi bio jedna od zatočenih spodoba ne baš ugodnih oku.

Noise rock nije ugodan uhu, ali ima nešto u toj glazbi. Kao kad zapališ prvu cigaretu i povraća ti se, ali se s vremenom propušiš, kao kada popiješ prvo pivo u životu i gorko je i bezveze, a kasnije ga ločeš nemilice. Noise rock se ne trudi svidjeti nikome. U noise rocku nema pravila.

Joe 4 sviraju glazbu koju je netko, u nedostatku boljeg termina, nazvao noise rock. Njihov zvuk najviše podsjeća na Chicago/Louisville (Touch & Go, 1/4 Stick) struju koja je u devedesetima harala tim podnebljem i šire. Oni su sve što možemo očekivati od benda koji voli Shipping News, The Jesus Lizard, Rapeman, Shellac, Tar, Young Widows i njima slične. Snimili su EP naziva "Enola Gay" i drago mi je zbog njih. Ovo je subjektivan osvrt. Frendovi su mi, majku mu staru, i hvalit ću ih. Jer volim noise rock. Isto toliko i mrzim noise rock, jer sam svirao noise rock.

Dakle, o snimku. Snimak je odličan. Po meni odlično urađen posao. Pohvale, respect i naklon do poda svima koji su sudjelovali u njegovom nastajanju. Neki recording tehničari iz Zagreba bi trebali učiti iz ovog EP-ja kako se to radi. Tko se osjeća prozvan, neka mu je. Ukratko, snimak jede malu djecu. Jedino mi kick produciran u 'in your face' maniri zvuči previše suho. Ali to je samo kick koji ionako savršeno leži u miksu kada bend svira full-force.

Ploču otvara spora i tjeskobna "Pigman" u neparnoj mjeri. Narativno pjevanje u duhu žanra proteže se kroz svih pet pjesama. Tu je i promjena tempa, istrzana struktura, feedback, urlanje, minimalistička i direktna svirka, pretili, valjajući bas i aluminijska gitara - fetiš među noiserima. I sve zajedno je uvjerljivo i odlično odsvirano. I "Postman" je u neparnoj mjeri. Teško je plesati uz ovo, cure. A i klatiti glavom. "Johnny" je po meni hit i točka.

Ali ne smijem previše hvaliti Joe 4. Opustit će se i postati zadovoljni sobom. Ja samo želim da rade pjesme poput "Marš na Ilovu" i da pjevaju na hrvatskom. Zato što ih volim. Sve u svemu, jako dobar EP. Subjektivnih minus pet od mogućih pet. Zato što volim kako Duane Denison svira gitaru.

www.joe4.bandcamp.com/album/enola-gay-ep
http://whosbrain.free.fr