Jenny Hval, Jamie N Commons, Ducktails, Psychic Ills imaju nova izdanja, a ovo su kratki osvrti na njih.

 

 

 

JENNY HVAL - Innocence is Kinky (Rune Grammofon 2013.)
Člančić o glagolima ili izrada plakata ne iziskuje kreativnu, već sastavljačku žicu, no nekome je i to čista umjetnost. Zapravo je 'umjetnost' nezahvalna riječ za kreativni izričaj, već na prvu nagoviješta moguću neprirodnost, nekakav oblik umjetne tvorevine. Plodovi autentičnog umjetnika ili umjetnice nemaju okus genetski modificiranog proizvoda, već su sočne kalorijske bombice. Norveška spisateljica i performerica Jenny Hval na dobrom je putu da postane norveška verzija Björk i PJ Harvey (album je producirao John Parish). Već prvi stihovi uvodne i naslovne "Innocence is Kinky" intrigiraju i pozivaju na slušanje ('That night, I watched people fucking on my computer'), spontano pjevuši o suvremenim intimnim situacijama. Kabaretska je to glazba koju krasi naglašen artizam što, na svu sreću, nije i prenaglašen.
www.jennyhval.com

JAMIE N COMMONS - Rumble and Sway EP (Interscope 2013.)
Ubacivši skladbu "Lead me Home" za potrebe serije "The Walking Dead", Jamie N Commons proširio je svijetom glas o svom hrapavom glasu. Već je jedan od njegovih prvih singlova, "The Preacher", obećavao, da bi EP-om "Rumble and Sway" samo potvrdio kako uistinu posjeduje određenu dozu talenta. Polukomercijalne varijante blues rocka uvijek su dobrodošle u ovom globalnom moru glazbenih mediokriteta, naslovna "Rumble and Sway" djeluje poletno, baš kao i ostatak EP-a. Od Saše Lošića zasad je djelomično pokupio stil odijevanja (ne odvaja se od šešira), ali ne i njegov umjetnički izričaj. Zasad.
www.jamiencommons.com

 

 

DUCKTAILS - The Flower Lane (Domino 2013.)
Ljubitelji laganih psihodelija (tipa Tame Impala i Unknown Mortal Orchestra) doći će na svoje slušajući novi album sastava Ducktails. Nema u njemu velikih riječi i briljantnih solaža, tek nekoliko zgođušnih melodija što djeluju osvježavajuće poput energetskog napitka nakon pedaliranja. Čitav album zvuči kao da je sasvim spontano snimljen u jednom dahu i danu, usred jednog sporog popodneva. Matt Mondanile nije se kreativno pretrgao, što nimalo ne umanjuje vrijednost konačnog rezultata. Broj lepršavih albuma nikada nije dovoljno velik.
Ducktails na Dominu

 

 

PSYCHIC ILLS - One Track Mind (Sacred Bones, 2013.)
Nešto grublji zvuk psihodelije nude nam Njujorčani Psychic Ills albumom "One Track Mind". Usporeno pjevušenje Tres Warren odlično dopunjava instrumentalnu pratnju i obrnuto, zato je nastala harmonična hipnotičnost između njih. Psychic Ills igraju na sigurne karte; najnoviji materijal sastoji se od deset pjesmetina što uživo zasigurno zvuče kudikamo moćnije, tim više jer u njima nema tragova kreativnog prenemaganja ili zapomaganja.
www.psychicills.com