Nedostatak volje za površnim slušanjem velike količine glazbe u svrhu nalaženja materijala za recenziranje na pot listi kod mene nije ništa novo. Ali ovog proljeća, koje sam počeo s velikom dozom nove bizarne šumovite elektronike o kojoj nemam nimalo volje pisati, spomenuti je nedostatak entuzijazma dosegao nove vrhunce. Tražio sam kako kratkoročan, tako i dugoročan (kakav-takav) lijek tom problemu radeći širi popis izvođača i glazbenika koje držim u kategoriji onih čije nove uratke ili ne želim, ili samo pristajem ne propustiti.

Preduhitrila me vijest o novom Jelovom albumu/mixtapeu/kompilaciji neizdanih instrumentala u seriji "Greenball". Iako se radi glazbi koju si u zadnjih četiri-pet godina iznimno rijetko pustim, Jel bi sigurno bio na spomenutom popisu, jer se pod prvo radi o vrhunskom producentu upletenom u mnoge meni kako nekoć tako i danas, manje ili više drage projekte, te pod drugo, o glazbi koju pratim još od najranijih srednjoškolskih dana.

Producent, beatsmith i reper Jel (pravim imenom Jeff Logan) je jedna polovica od dijela pot liste voljenih Themselvesa - uvrnutog, progresivnog, überpedantnog, visokostiliziranog backpack-hip-hop dvojica; producent dobrog dijela preostalih meni-i-danas-zanimljivih anticonovih projekata; član meni osobno ne tako milih indie-rock/alt-hip-hop/indie-elektro crossover bendova 13&God (Themselves i The Notwist) i Subtle, te jedan od osmorice osnivača i vlasnika alt-hip-hop izdavačke kuće i nekoć-glazbenog kolektiva .anticon.

"Greenball 3.5" je u osnovi, kao što sam to već formulirao, kompilacija neizdanih instrumentala. 8 od 13 svari ne prelazi minutu i pol, što će reći da ovaj album nije zamišljen da bude neko bajno slušalačko iskustvo. Već samo ploča iz Greenball serije. Službeno izdani memento fanovima, geekovima za hip-hop produkciju te slučajnim i inim namjernicima kako otprilike zvuči recentna Jelova produkcija.

A zvuči odlično. Barem u najsvjetlijim trenutcima. A ja sam jedan od onih kojima je to mjerilo ako u najmanje atraktivnim trenutcima nema ničega što bi poništilo takav sud, barem u ovim izdavačkim formama i glazbenim žanrovima. A nema. Favorit je "Ignition Key", modificirani instrumental možda i najboljeg trenutka mixtapea Themselvesa iz 2009. "theFREEhoudini (.anticon)", stvari s reperom Serengetijem "Keys To Ignition" u neprikosnovenoj produkciji, aranžmanu i izvedbi Jela i Doseonea.

Ali nema se kod ovakvog izdanja što tu puno slušati. Iskreno, ova ploča uistinu jest samo privremen (ali savršeni privremen) lijek za 'Nedostatak volje za površnim slušanjem velike količine glazbe u svrhu nalaženja materijala za recenziranje'. Ako niste 'fan, geek za hip-hop produkciju, slučajni ili ini namjernik' a zamjerate tekst o ovakvoj ploči na pot listi, prisjetite se onih svojih srednjoškolskih favorita koji su se prodali, postali lijeni, iscrpili inspiraciju i/ili krivo 'zabrijali'. Jel rastura već skoro petnaest godina i sve upućuje na to da se radi o rijetkom slučaju hiperaktivnog glazbenika koji uspijeva ostajati uvjerljivim što god da radio. Do skorog čitanja o nekom konkretniejm najavljenom Jelovom izdanju.