Dešava se generacijskim ili bendovima koji su u jednom trenutku bili next big thing.

Umjetnicima je potrebno par albuma da se pomire sa činjenicom da njihova muzika nije više relevantna i počnu raditi:
a) ono što najbolje znaju (Prodigy - "Invaders Must Die")
b) ono što vole (Jedi Mind Tricks - "Violence Begets Violence")

Češći fenomen je da bend krene raditi back to the roots materijal i snimi još nekoliko sramotnih albuma na kojima pokušavaju zvučati kao novi bendovi koji pokušavaju zvučati kao oni.
Ali za to već postoji ime.
Slayer.

Imajući na umu da su Jus Allah i Vinnie Paz duo u kojem je Vinnie musliman jasno je da je not giving a fuck bila premisa projekta i prije desetak godina - sada kad su bijesni i nemaju što izgubiti, nitko ne daje ... manje jeba... no less fuck is...oni su Nick Nolte.

"Shit is fucked up". (Offspring)

"Violence Begets Violence" ne može biti out više nego što jeste; bijela indie ekipa sluša Taylor The Creatora (jesam li dobro napisao to sranje?) i Odd Future OMGFGGTY (jesam li dobro napisao to sranje?), crnci su praktično reversed-wiggeri (oznaka za tight jeans crnca u V izrezu i bijelim raybankama je u fazi postprodukcije; moj prijedlog indiegger je neslavno propao) i nitko sa imalo samopoštovanja ne želi znati što slušaju, iako se priča da postoji nešto što nazivaju "Drake". Izdavanje ovakve hip hop ploče u ovom trenutku je poput dolaska u Starbucks s fudbalerkom i podvrnutim rukavima na majici kratkih rukava. Neki će se zapitati da li oni to ozbiljno, a većina će ignorirati. Istina - Jedi Mind demographics je praktično nepostojeći: Muškarac, gangsta, militantni musliman iz Philadelphije ili Jerseya, talijanskih korijena, sluša black metal.

"Mentalitet koji niko nima, rođen za smrt i život bez cilja". (Žuvi, Hajduk Split)

Kupovina (skidanje s interneta) hip hop ploče (mp3-ca) je za bijelca poput odlaska u low rise pit po junk. Dolazimo samo po z a j e b a n o sranje jer loš shit imamo i pred zgradom. Drugim riječima - za butthurt bičanje o životu, rime za koje je potreban Merriam-Webster tab u browseru i uvrnuto sempliranje loše bjelačke muzike imamo... lošu bjelačku muziku.
I gdje je nestalo nasilje? Ne, Action Bronson i njegov toughest-mofo-in-a-special-ed-class horror bulšit se ne računaju. Hip hop pjesme koje ne mogu funkcionirati kao entrance song Nicku Diazu ne trebaju postojati. Ozbiljno. Prestanite pisati ta sranja.

Rap theme-pool koji je dosta dobro fukcionirao do sada:
- potpuno nepoštivanje ljudskog života
- ostalo (kurave, droga i disrespect pjesme nakon što je prva tema u potpunosti iscrpljena)
U ovom segmentu JMT briljiraju potpuno: suludo nasilje i mržnja. Neprijatelji su brojni: pederi, "svinjojedi", katolici (ista stvar, ali isplati se ponoviti zbog količine lajni koja im je posvećena), #Occupy ekipa, MTV cribs rapperi, ostali zamišljeni dileri, svjedoci, slučajni prolaznici koji neće svjedočiti, cinkaroši... papa (očigledno). To je već nešto uz što se može raditi mrtvo dizanje!

Najblistaviji trenuci ovog albuma proizvod su lošeg workflowa između dva MC-ja, tema je načelno dogovorena, ali pristupi su potpuno različiti, često i suprotni. Najbolja pjesma na albumu, "Carnival of Souls", ujedno je i najbolji primjer toga; nakon što Vinnie Paz završi svoj rant [AK-s and grenades, matter fact I slay them with blades, They blatantly gays, faggots in berets in parades (...) You face the brigade, I hate you and I pray you get AIDS (...) I would bomb a nation for God, (I'm a suicide bomber) (...) Y'all are swine-eaters, that's abomination to God...], Jus Allah otvara svoj dio s 'All I got is too much hate, not enough love...'. Da stvar bude potpuna pobjeda, različiti pristupi se spoje na refrenu, koji objašnjava duh ovog albuma: '... Fuck all the story telling, I don't like these phony fables, You niggers sound like cable, fuck you and your fucking label...'

Ostatak albuma prolazi u prekrasnim referencama na borilačke sportove ('...You don't fight, you ducking fights, you Mayweather...'), modificirano oružje ('...We Islamic wars, we that godbody, We the Russian AK, we the sawed shotty...') i još nasilja ('...I punch you in the face for nothing, I just love the conflict...'), anti kršćanstva ('Fuck a crucifix, I'll use it just to stab a nun...'), usputne mizoginije ('...I keep a stupid bitch around me just to stash the gun...') i naravno - metala ('...I'm Black Sabbath, you savages get a lashing tongue, I'm black magic and ravenous, you a passive crumb...'). Nekome bi moglo smetati što autor ovih stihova nevjerovatno podsjeća na onog malog jadnika iz Kralja Queensa i sawed shotty bi ga vjerovatno izvalio na leđa, ali to ne bi trebalo biti važno. Nije se prigovaralo ni Predator era Ice Cubeu što mu put nije baš bio popločan drive-by leševima, važna je namjera i egzekucija (pun intended).

'When I'm not shooting I get iron deficiency, And I don't wanna have the guys look at me differently, I would rather have a gun than an epiphany...'

Me too, Vinnie.

Violence Begets Mindless Violence. There. Fixed that for ya.

www.jmthiphop.com