Recenzije

Janelle Monae The ArchAndroid (1) Bad Boy 2010.

ponedjeljak, 1. kolovoza 2011

Srijeda, 10. kolovoza u 21 sat. Tada će Janelle Monae rasplesati sve ispred Terra Stagea na Terraneo festivalu. Među publikom će biti i Miroslav Cmuk kojem je ova recenzija donijela besplatnu ulaznicu u našoj nagradnoj igri.

0. Tek nakon četvrtog piva odlučio sam se za pisanje svoje prve glazbene recenzije jer se bliži rok za Terraneo, kobni 30. srpnja. Gledam popis albuma. O kultnim albumima se ne usuđujem pisati, nou čens da tako osvojim željenu kartu za Terraneo i gledam Mogwai/The National/Wovenhand uživo. Opet gledam popis albuma. Tražim nešto o čemu vjerojatno nitko neće pisati jerbo nema nojeva muda poput mene. Hm. Džejms i Toljka i Pepić i Stipe i ostatak bande će mi se smijati, zato im možda neću ni reći da sam se odlučio za pisanje o Janelle Monae. Ismijat će me k'o malog majmuna, pitat će me što je iduće na redu, možda minibiografija autodestruktivne--mrtve-kvazidive-Ejmi? Ma nabijem ih, ne zna moja banda što se sve krije iza i ispred i u samoj Janelle Monae, nisam ni ja znao dok joj nisam dao priliku, ali znam da mala 100% zna kako je 20-ih u 20. stoljeću njemačkom kinematografijom drmao Fritz Lang. I neka mi sada netko kaže kako današnja mladež nije upućena u crnobijeli film, kako konstantno nazaduje i površno pristupa svemu! Janelle Monae sa svojih 25 godina pokazuje i previše zrelosti kao glazbenica.

1. Sam cover albuma "The ArchAndroid (Suites II and III)" djelomično je preuzet od Langovog filma. Naslov EP-a "Metropolis: Suite I (The Chase)" direktno nam govori da je Janelle Monae filmski potkovana, tim više jer je bila na Dramskoj akademiji, ali odustala od nje i vratila se glazbi. Blažena bila. Janelle donosi dobre odluke. Razlog više da ju vodim kući i predstavim roditeljima.
Ja: Madre, padre, ovo je Janelle, super igra na pozornici, ali i pjevačica je bez premca!
Padre (u sebi): Bez pramca?
Janelle: Ćao drugari, 'će da đuskamo?!
Madre: K'o pa te frizira?
Ja (u pola glasa): Mamu_ti, to sam ju ja htel pitati...

2. Žanrovski odrediti Janelle? Teško. To je možda ujedno i jedina negativna odlika albuma, ono, bučkuriš svega-pomalo, rado eksperimentira i kombinira zvukove funka, rocka, popa, soula, R&B-ja... Naime, sjajne "Dance or Die", "Faster", "Locked Inside", "Cold War", "Tightrope" i "Make The Bus" mene osobno izravno nagovaraju na divlje đuskanje pod čime podrazumijevam pravljenje rupa na laminatu, skidanje uske majice i ručnu depilaciju grudnog koša. Plesne komade presijecaju laganije pjesme, daju recipijentu albuma vremena da duboko udahne zrak, skupi snage za novo đuskanje i poželi da je dio brazilskog karnevala, a ne zagorske kolotečine. Ali nije Janelle Monae samo puka zabava za mase, još jedna R'n'B zvijezdica u usponu, ima u njezinom prvijencu ugodnih i melodičnih laganica što me na prvu pomalo podsjećaju na Otisa Reddinga i Al Greena. Glas joj možda nije kao u Arethe Franklin i ostalih crnačkih diva, ali Janelle Monae ima, gibonijevski rečeno, ono nešto. Dovoljno onog nečeg da dio njezinog albuma pustim na tulumu, da stisnem partnericu uz sebe i kažem joj Ovo je početak jedne divne večeri, zanemari moje visoko čelo.... U intervjuima ležerno priznaje tko je sve utjecao na njezinu glazbu i, što je možda najvažnije, to čini bez ikakvog prenemaganja pred kamerama, nije nalik Adele i ostatku bagre kojeg krasi umjetni smijeh. Janelle Monae, naprotiv, djeluje nesvakidašnje zrelo i skromno. Kombiniranjem žanrova te laganijih i plesnih komada Janelle Monae daje nam na znanje:
a) da možda još uvijek traži svoj glazbeni izraz i ritam te
b) da dobro podjednako pliva u mnogim žanrovima, što će reći da možda naprosto nije žanrovski ograničena pa joj neću uzeti za zlo miješanje žanrova, štoviše, pohvalit ću ju...

3. Inače me smeta kombiniranje žanrova, bez obzira koliko je to kombiniranje uspješno izvedeno. Ali tko danas ne kombinira, tko je čuo album sačinjen od samo brzih ili sporih stvari, Prodigy i Stavros također znaju ubaciti laganicu u pravo vrijeme. Za pretpostaviti je da Janelle Monae uživo izvoditi brže stvari jer publika u pravilu uvijek traži da koncert bude u stilu BBB (brzo-brže-najbrže). Za pretpostaviti je i da ću vjerojatno iza pozornice upoznati Janelle Monae nekim čudnim putem Gospodnjim, baš kao što sam prije dvije godine u Motovunu upoznao Vesnu Mimicu.
Ja: Gospođo Vesna! (Ona se okreće i gleda me pogledom Odakle-te-znam?)
Gospođa Vesna (iznenađeno): Da?
Ja (ushićeno): Gospođo, moja mama vas obožava, svako jutro vas gleda na televiziji!
Gospođa Vesna (razdragano): Ma hajde, baš mi je drago...
Ja (pružam joj ruku): Nego, gospođo Vesna...
Gospođa Vesna (još uvijek razdragano): Da?
Ja (tiše): Mogu li se fotografirati s Vama?
Gospođa Vesna: Naravno...
(škljoc)
(Dva tjedna kasnije u krugu obitelji prepričavam motovunsku zgodu...)
Madre: 'Ko pa je, je**te, Vesna Mimica?
Ja: Ona kaj svako jutro vježba u Dobro jutro Hrvatska...
Madre: A joj, da, Vesna...

pot lista na Terraneu:

terraneo