James Blake je mladić dubokog senzualnog soul glasa koji će na svoj minimalistički način prodrmati vaš mali svijet i potopiti ga nemirnim i divovskim valovima tuge, čemera i jada. Doslovce. Srećom, nevjerojatno je dobar u svoj toj boli. Nije to ona patetična 'djevojka me ostavila jao što ću sada najljepša je bila zbogom ljubavi moja' bol kao u nekoj pjesmi James Blunta. U Blakeovom se slučaju radi o čistoj ogoljenoj emociji gdje kombinacija elektronike i njegovog senzibilnog soul glasa pokreće neke čudne mehanizme u vama i samo tako postanete dijelom tog otužnog monologa jednog mladog čovjeka. Ne govori on puno. Najčešće ponavlja riječi, a melodijske linije su prilično jednolične, rekao bi neki zao čovjek, siromašne i dosadne. Zapravo radi se o vrsti glazbenog izričaja koja nema cilj postati radijskim hitom na Anteni Zagreb, već se kradomice uvući pod vašu kožu.

Prva pjesma nosi isto ime kao i album. "Overgrown" je suptilna i profinjena pjesma gdje se izmjenjuju i sudaraju klavir, post-dubstep elementi i naravno Blakeov melankolični glas koji pjeva: I don't wanna be a star, but a stone on the shore, zaključujući naposljetku da je sve prolazno, a da je on sam sramežljiv i samozatajan i ne želi svraćati pozornost na sebe. Makar je to u samoj kontradikciji ako pogledate cover njegova albuma, ali neka mu bude. "I am Sold" je druga pjesma na albumu i nastavak njegove priče. Tu već lagano ulazite u tešku depresiju. "Life Round Here" će vas zato pokrenuti i dobiti ćete dojam kao da vam otkucaji srca slijede beat spomenute pjesme. "Take a Fall For Me" nije mi sjela na prvo, a niti baš na drugo slušanje, ali je naposljetku nekako doprijela do mene. Dapače, jedna mi je od najdražih sa ovog albuma. Blake i RZA uspostavili su sjajnu suradnju pjevajući o strasti i nesretnoj ljubavi. "Retrograde" jest prema meni okosnica ovog albuma. Bože, kako je savršena ta stvar! Blakeov glas je toliko moćan i silovit, a ujedno blag i profinjen. Postanete zbunjeni i osupnuti ljepotom te pjesme i pomislite kako Blake spava u krilu Polihimnije ili Euterpe dok mu ostale muze također šapuću na uho. Doduše nisam sigurna koliko zna plesati ili koliko zna o povijesti ili astronomiji, ali svejedno. Pjesma za noćno beskrajno ripitanje. Iduća pjesma "Dlm" usporediva je sa "A Case of You" sa Blakeovog "Enough Thunder" EP-a. Minimalistička i dirljiva, dvominutna pjesma gdje glavnu riječ vode Jamesov glas i klavir. "Digital Lion" očito govori o nekoj novoj fazi Blakeovog života. Kao da se naučio nekom novom osjećaju i sada ga on vodi u toj bujnoj pjesmi. Nakon "Voyeura" i sve jačih post-dubstep elemenata na red dolazi "To The Last". Ponovno sa Blakeovim svemirskim glasom kojem nijedna visina nije prepreka. Radi se o poprilično orgazmičkoj stvari. "Our Love Comes" back posvećena je nekoj staroj ili možda novoj Blakeovoj ljubavi: 'But it's your image burned into my mind,and again I find that it's worth the pain and I love ,that it's right on time'. Tako nenametljiva i nepretenciozna, dovodi nas do samog kraja albuma. Još samo preostaje spomenuti "Everyday I Run" koja se nalazi na delux editionu. Prštava i snažna pjesma koja na svidljiv način povezuje rap i elektroniku. Naravno, nisu sve pjesme dojmljive poput "Retrograde", ali dojam koji Blake ostavlja sa svojim novim albumom i više je nego upečatljiv.

Ovaj mladac ne koristi samo elektro i dubstep elemente već i odaje počast starijim žanrovima poput jazza, funka ili primjerice gospela, stvarajući tako novu, drugačiju glazbu za neke nove glazbene generacije.