It Hugs Back Slow Wave Safe And Sound 2015.
Yo La Tengo, Mojave 3, January, pa i American Music Club. Koje vam još poveznice trebaju da shvatite It Hugs Back ozbiljno?
Nema što, Matthew Simms i njegova družina su iznimno aktivni, toliko da sam preskočio jedan njihov album. Nakon što su se s "Inside Your Guitar" predstavili sa svojim sanjivim indie-rockom, pa s "Laughing Party" malo eksperimentirali približivši se na trenutak Primal Scream zvuku, It Hugs Back su s prošlim albumom, "Recommended Record", malo 'udrili' i po post-punk zvucima što nije ni čudno kada se zna da je Simms tada odrađivao turneju kao gitarist nove inkarnacije legendarnih Wire. Svi ti eksperimenti su uvijek bili obloženi dream-pop/indie-rockom i sve je to zvučalo prilično dobro, ali It Hugs Back ipak najbolje zvuče kada se isključivo drže svojeg domaćeg terena.
Takav je bio "Inside Your Guitar", jedini njihov 4AD album, a takav je i "Slow Wave", ovogodišnje ostvarenje. U 44 minute njegovog trajanja It Hugs Back će vas nježnim gitarama, sanjivim (fantastičnim) glasom i lijepim strukturama pjesama, provesti kroz svoje glazbene pejzaže ponudivši vam dobar soundtrack za ove jesenske, uvijek pomalo sjetne, dane.
Dovoljno je da poslušate tri pjesme s ovog albuma pa da shvatite zbog čega sam It Hugs Back usporedio s velikanima u uvodnoj rečenici ovog teksta. "Goodbye" je, zanimljivo, smještena na otvaranju albuma, a s njom se nekako opraštate od vanjskog svijeta i ulazite u ovaj, slowaveasti. "Endless Drive" je jedna od onih pjesama za koju želite da nikada ne završi jer je sve u njoj na svojem mjestu, a i sam naziv sugerira da je idealna za vožnju. Ali ne za neku divlju vožnju, nego, recimo, za bijeg iz unutrašnjosti na more u trenucima kada se u nekim dijelovima države već nose zimske jakne, a temperatura mora je i dalje iznad 22 stupnja.
Posebna priča je "Still Here". Praktično desetominutni ep nudi sve što It Hugs Back stvara na jednom mjestu i sve ono zbog čega volimo taj dream-pop/indie-rock. Simms je uistinu majstor slaganja nenametljivih, a opet jako upečatljivih gitarskih dionica, a ovdje je sve to došlo do pravog vrhunca. Površnom će se slušatelju možda učiniti da je sve u ovoj pjesmi prilično jednostavno, ali se u pozadini krije mnoštvo dijelova koji su fantastično ukomponirani u jednu cjelinu. Sve to skupa je protkano sa sigurnom ritam sekcijom i tim stvarno predivnim vokalima, a sama pjesma nudi neviđeni optimizam.
It Hugs Back znaju svoj posao. Možda su, za nečije pojmove, previše lutali u dosadašnjem dijelu karijere, ali i to je valjda bilo s razlogom, a nisu ni pravili previše pogrešnih koraka. Sada su se vratili tamo gdje su počeli i pokazali kako se to radi.