Touché Amoré Is Survived By Deathwish 2013.
Prije jedno godinu dana otišao sam na koncert Convergea s prijateljem metalcem. Dotični je muzički snob koji smatra da je tehnika jednog J Mascisa šlampava i ne zadovoljava njegov istančan ukus. Jednostavno rečeno, ništa ispod razine Dream Theatera nije kvalitetna gitara. Nakon što je Converge odradio jedan od najboljih žestokih nastupa u zadnji par koncertnih sezona, kolega je bio spreman priznati da je Kurt Ballou jedan od najboljih gitarista današnjice. Međutim, najzanimljiviji događaj večeri odigrao se puno ranije.
Kako štreber u meni ne dopušta propuštanje predgrupe osim u iznimnim slučajevima, našli smo se u prvom redu tijekom tonske probe Touché Amoréa. Članovi benda djeluju dosta neuhranjeno i sitno, na što je vječni mrzitelj lagane muzike spremno komentirao da nas čeka dosadan i nježan nastup. Iako nisam bio previše upoznat s muzikom benda, nekako sam sumnjao u njegovu izjavu. Bilo je potrebno ravno tri minute da svojom energijom i silinom bend razuvjeri sve prisutne. Upravo ta kombinacija ranjivosti i divlje energije, čini Touché Amoré jednim od najuzbudljivijih novih bendova.
Trećim albumom, "Is Survived By“, uspjeli su unijeti veću dozu melodije u svoj zvuk, bez da su izgubili na oštrini. Prijašnji albumi borili su se s vječnim problemima koje hardcore ima još od samog začetka. Pjesme u trajanju od maksimalno dvije minute nisu bile dovoljno razrađene, te bi se nakon par slušanja pretvorile u veliku kaotičnu masu koja nije mogla dugo zadržati pozornost slušatelja. Iako na ovom albumu i dalje sviraju svoju sada već uhodanu verziju post hardcore, vidljivi su pomaci u kvaliteti i veća eksperimentacija sa zvukom.
Produkcija je genijalno odrađena, što je i bilo za očekivati s obzirom na to da je album izdan za Deathwish, diskografsku kuću već spomenutog Kurta Balloua. Svi instrumenti zvuče moćno , ali niti u jednom trenutku ne uspiju zasjeniti vokal. Pjevač Jeremy Bolm i njegovi tekstovi sigurno će biti prijelomna točka za mnoge koji se po prvi put susreću s ovim bendom. Nije dovoljno samo spomenuti da je sadržaj tekstova osoban i melodramatičan, ovdje se radi o nevjerojatnom izljevu emocija i frustracija. Najbolje bi bilo usporediti ga s La Dispute i njihovim Jordanom Dreyerom. Jeremy Bolm pjeva na sličan način kao i Dreyer koje se može opisati, u nedostatku boljeg izraza, kao agresivno pričanje. Odmah na prvoj stvari, "Just Exist“, Bolm pjeva o ostavštini koju ostavljamo iza sebe te samog sebe u istoj strofi optužuje za korištenje klišeja. Ostatak albuma nastavlja u istom tonu, te predstavlja dosta intiman uvid u njegove životne stavove i razmišljanja.
U konačnici, "Is Survived By“ savršeni je kontrast "You're Nothing“ od Iceagea. Oba albuma izvanredno predstavljaju zvuk nove generacije hardcorea, dok im se životne filozofije ne mogu više razlikovati. DanskiIceage tako u svoje pjesme ne unose ništa vise energije nego je potrebno, te odaju dojam kulerskih ineemotivnih ljudi. Touché Amoré, s druge strane, žive i dišu sa svojim obožavateljima i uvijek maksimalno izgaraju na pozornici. Na slušatelja pada odluka da li vole svoj hardcore izvođen s hladnom preciznošću, ili srcem i dušom. Ne želim nužno reći da je i jedan od ta dva pristupa neispravan, ali osobno preferiram muziku s dušom od one s kulerskim stavom.