Sjajni EP "Days Of Innocence" ekspresno je postao neizostavna lektira, Irena je s velikim brojem nastupa brzo natjerala publiku da je u stopu prati i naizust nauči njene pjesme, a s guranjem Cuckoo Sessionsa pokazala je da joj nije stalo samo do vlastite karijere. Sva ta sezona jesen/zima 2012./13. u mojim je očima kulminirala na nezaboravnom pot listinom 4. rođendanu kada je onih nekoliko desetaka posjetitelja šutke pratilo njen nastup, a uobičajena pankerska ekipa iz Attacka se kunula da Irena tamo može svirati kada god i koliko želi.

Koliko god postavljanje temelja mnogim izvođačima bilo zabavno i uzbudljivo, toliko je problematično na tim temeljima nastaviti gradnju vlastitog izričaja. To je Irena očigledno jako dobro shvatila pa je posljednjih nekoliko mjeseci posvetila sistematskoj pripremi svojeg prvog albuma koji je, eto, ovih dana napokon ugledao i svjetlo dana.

I bez nekog nepotrebnog okolišanja odmah ću reći kako je sve izazove Irena savladala s čistom peticom. Pod dirigentskom palicom producenta Marka Mrakovčića snimila je ponajbolji ovogodišnji regionalni kantautorski album, a "Travelling" bi uz malo sreće lako mogao dobiti odjek i u nekim stranim medijima.

Teško je procijeniti koja je najveća snaga ovog albuma. Je li to Irenin glas koji je tako divno šarmantan pa slušatelja bez problema uvlači u njene pjesme. Ili je to možda zvuk njene gitare, bilo akustične, bilo električne koja na ovom materijalu tu i tamo odigra lijepu ulogu. Irena ne samo da svira gitaru, nego je na nekim mjestima uistinu 'razbija' stvarajući harmonije koje, zajedno s vokalom, nose pjesme. Jesu li to, pak, tekstovi pjesama koji su daleko od naivnih, a koji tijekom većine albuma na neki način govore o odrastanju, oslobađanju, osamostaljenju. Ili je snaga u uistinu fenomenalnom poslu kojeg je odradio Mrakovčić, a koji je, zajedno s Irenom, stvorio odlične orkestracije koje me u nekim trenucima čak podsjećaju i na Mercury Rev što bi značilo da je to ipak daleko od kantautorske priče u onom ogoljenom značenju te riječi. Recimo, tijekom cijelog albuma Ivana Žabkar provlači odlične dionice na violini čiji zvuk u nekim pjesmama više vuče na čelo, a cijelom albumu daje nevjerojatnu toplinu.

"Travelling" po meni nema slabog trenutka. Na njemu su sadržane tri četvrtine "Days Of Innocence" EP-a, a šteta je da na albumu nema i "By My Side". Ono što mi je jako drago je činjenica da su "Whatever Feels Right", "Autumn Delight" i "Days Of Innocence" doživjele nove aranžmane te ih je Irena na taj način lijepo osvježila. Od ostatka albuma bih, ako baš moram, izdvojio predivnu laganu "More Than a Lot", snažnu "Scars" koja je s razlogom odabrana za single i koja bi se uistinu mogla vrtjeti na radio postajama – ako ne našim, onda stranim te "The Storm" koja u kombinaciji s "Days Of Innocence" stoji u sredini albuma i nekako ga održava čvrstim.

O domaćoj kantautorskoj sceni već je postalo bespredmetno razgovarati, a ovakvi albumi samo joj daju na dodatnoj snazi te pozivaju na pokušaj da cijela priča dobije odjek i izvan regije. Nije da nam nedostaje sjajnih albuma koje možemo ponuditi svijetu. "Travelling" je definitivno jedan od njih.