Dio mog upoznavanja s glazbom rezerviran je za izdavačke kuće. Nekada davno, prije nego je internet omogućio novim bendovima dolazak do slušatelja bez velikih problema, za nove bendove čuo si preko prijatelja, čitajući kakav fanzin/časopis ili jednostavno dobivajući newslettere (na papiru, a ne u inboxu) pojedinih izdavačkih kuća. Kako se izdavačkim kućama vjerovalo, onda se kretalo u nabavku tog albuma najnemogućijim kanalima ovog svijeta. Dobro se sjećam kako sam ja dobar dio svoje glazbe nabavljao plaćajući snimanje kazeta nekom liku iz Rijeke koji mi je te kazete slao poštom. Kako se čovjek zove, ne sjećam se, a još mi je manje poznato odakle je on imao sve te stvari koje su mene zanimale. Možda je kod njega internet došao nešto prije, tko će ti ga znati.

Uglavnom, 4AD Records jedna je od dvije najznačajnije izdavačke kuće u mom životu. Druga, zapravo prva, bila je Creation Records legendarnog Alan McGee-a, izdavačka kuća koja je objavila prva izdanja nevjerojatnom broju fenomenalnih bendova. Primal Scream, Ride, Teenage Fanclub, My Bloody Valentine, Jesus And Mary Chain, The Boo Radleys, pa ako hoćete i Oasis. Sve su to bili bendovi koje je Creation objavljivao. S druge strane, za 4AD su izdavali Cocteau Twins, Lush, Pale Saints, a o The Breeders, Pixies ili Dead Can Dance ne trebamo ni pričati. Za razliku od Creationa, 4AD se nikada nije raspao pa i dalje svako njihovo izdanje zaslužuje pažnju svakog glazbenog zaljubljenika.

Nakon ovakvog uvoda jasno je kako su It Hugs Back s obzirom kako ih je objavio upravo 4AD imali značajnu startnu prednost nad King Creosole, The Antlers, Grizzly Bear, Brakes, Say Hi i Beep Beep, sve bendovima za koje moram priznati da nisam čuo do prije nekoliko tjedana i koji su sudjelovali u mom eksperimentu. Naime, pretrpan folder s nazivom '2009' onemogućio mi je da sve poslušam što bih želio čuti, a trenutno se nalazim u fazi kada bih sve htio čuti. I onda sam jednostavno albume svih ovih izvođača strpao u winamp, pritisnuo 'shuffle' i promatrao gdje će me sve to odvesti. A odvelo me, uz činjenicu kako sam uz King Creosole napisao 'puši kurac', a uz Brakes 'idite u kurac', do toga da sam pronašao jedan od albuma godine. Jer, potpuno je sigurno, "Inside Your Guitar" će biti visoko plasiran na mojoj godišnjoj listi i ne znam što bi se trebalo dogoditi da to ne bude tako.

Od same uvodne pjesme, "Q", jasno je kako It Hugs Back osvajaju na prvu loptu. Melankolična, prigušena ritam sekcija prekrivena je sjajnim, jednostavnim gitarskim dionicama i Glasom! Matthew Simms je, naime, jedan od onih pjevača čiji glas zvuči tako prirodno. Bez bilo kakvog truda Simms vas zarobljava, a glazbena podloga a la Yo La Tengo nudi jedan od boljih uvoda u album ove godine. Odličan trenutak ove pjesme je činjenica kako se, uz sve te čiste zvukove, u jednom trenutku bez ikakva objašnjenja dogodi kakofonija. A onda se sve vrati na početak...

"Work Day"je hit. Ono, Badly Drawn Boy hit. Veselje, prpošnost (uh, ne mogu vjerovati da sam upotrijebio riječ „prpošnost“), sreća, euforija. Sve je to "Work Day". Kako sam prije nekog vremena opet odlučio snimati kompilacije nekim dragim ljudima koji i ne slušaju toliko glazbu, tako sam siguran da će svi oni ubrzo cupkati uz "Work Day".

"Don't Know" vraća stvar na početak, ali za razliku od "Q" atmosfera je ipak nešto veselija. I ovdje It Hugs Back dosta podsjeća na Yo La Tengo, kako melankolično podlogom, tako odličnim 'uletom' jednog gitarskog dijela koji kasnije postaje vodilja pjesme. Uz to, podlogu u pjesmi drži prigušeni zvuk klavijatura koje cjelom albumu daju dodatan šarm. "Forgotten Song" nas prebacuje na atmosferu kakvu su stvarali Mojave 3 (opet 4AD), a "Soon" potpuno smiruje cijeli album i nudi vam pet minuta za razmišljanje i opuštanje prije nego se pojavi rif! A rif je, po prvi put na ovom albumu, odsviran na početku pjesme "Back Down" koja je, uz slijedeću "Unawake", najbrža pjesma na albumu. No, dok je "Back Down" pjesma nastala u shoegazing maniri, "Unawake" je drugi hit s ovog albuma, hit za sve indie-pop-rock ljubitelje, hit koji se na žalost neće vrtiti na radio-postajama, a trebao bi.

"Remember" je lagani intermezzo prije još "Now+Again", još jedne nešto brže pjesme. "Look Out" nas još jednom podsjeća na Yo La Tengo, a „Rehearsal“ je potpuno smireni kraj albuma. Nešto kao kada, nakon savršenog dana kojeg si proveo na Lokrumu kupajući se, igrajući skope i čitajući, dođeš kući i uz kavu gledaš zalazak sunca. Takvi trenutci zahtjevaju pažljivo odabranu glazbenu podlogu. S "Inside Your Guitar" nećete pogriješiti.

http://www.ithugsback.co.uk
http://www.myspace.com/ithugsback