Jesu Infinity Avalanche/ Daymare 2009.
Justin Broadrick je kult koji blijedi. Taj polagani proces ne bi trebali shvaćati kao neku negativnu posljedicu starenja, neusredotočenosti ili gubitaka zdrave pameti. Recimo da to dolazi prirodno. U biti, Justin nam je sada taman.
Justin Broadrick je pionir ekstremnog metala, bard podžanrovskih anomalija koji usprkos konstantnom bježanju od glavnog žanra uspijeva širiti njegov prostor smišljajući mu nove nadimke. Od snimanja dema koji će kasnije završiti na prvoj strani kultnog Napalm Death prvijenca "Scum" pa sve do današnje post-metal potrage za idealnom meditativnom teksturom s projektima Jesu i Final, Justin je u nekoliko navrata uspio izmisliti samog sebe. Počevši od kultnog indstrial benda Godflesh, preko simultanog projekta Techno Animal, konstantnog i dugovječnog projekta Final, do brojnih suradnji, remixeva i usputnih bendovima o kojima se čak Wikipedija oglušila.
Ipak, Justin Broadrick je kult koji blijedi. Taj polagani proces ne bi trebali shvaćati kao neku negativnu posljedicu starenja, neusredotočenosti ili gubitaka zdrave pameti. Recimo da to dolazi prirodno. U biti, Justin nam je sada taman.
Nakon raspuštanja kultnog industrial metal benda Godflesh, njegova je sonična avantura namjerno zaglavila u mirnijim vodama. Projekt Jesu je mjesto posttraumatične ispovijesti i meditacije za depresivno, ali kasnije i vedrije bavljenje samim sobom. Bez obzira na neupitan utjecaj, nekoliko odličnih Jesu izdanja i konstantno širenje suradničke mreže, Justin sve više baulja po rubovima žanra. Rasipanje starih Godflesh fanova zbog mekših Jesu tonova i kratkotrajnost novih indie fanova koji svako malo ostaju zbunjeni zbog njegove potrebe da vrati djelić povjerenja ovim prvima sve ga više približava predjelima opskurne egzistencije. Vjerojatno postoji par tisuća fanatika koji poprate sva izdanja njegovih brojnih projekata, a ostali, prelistavajući gomilu EP izdanja, iščekuju nastavak Jesu prvijenca ili njegove pop verzije s albuma "Conqueror".
Spajanjem zlokobne drone metal industrije s monumentalnim post rock dizalicama i eteričnom monotonijom Justin je redefinirao energiju i mogućnosti nekoliko podžanrova. On se kroz svoju hiperproduktivnost istovremeno ulizuje i duri svojim fanovima i glazbenim trendovima pretendirajući da je uvijek korak dalje od bilo čega što je trenutno u điru. S Jesu mu je to u nekoliko navrata uspjelo, dok je trenutno aktualni projekt Greymachine s Aaronom Turnerom iz Isis čista dosada.
Posljednje Jesu izdanje sadrži samo jednu pedesetominutnu pjesmu. Iako zbog minutaže zaslužuje status trećeg albuma, Justin se tome protivi. Uglavnom, izdaleka sve smrdi na nepotrebno i pretenciozno izdanje koje dodatno odgađa izdavanje trećeg albuma.
"Infinity" je kolaž skoro svih njegovih glazbenih iskustava. Ona nije samo meditacija kao EP "Sun Down/Sun Rise", nije ni depresivna industrial introspekcija kao nešto s prvog albuma, a nije niti pop verzija disonantnog naprezanja do najvećih vrhova s albuma "Conqueror". Ona je sve to zajedno. No, nakon nekoliko izmjena tempa i žanrova postavlja se pitanje da li taj čuspajz uopće ima smisla ili se radi o nezgrapno povezanim dijelovima nedovršenih pjesama.
Intro zvuči kao Four Tet na kojeg se nadovezuje potraga za starim Jesu zvukom (prvi EP "Heart Ache"). Jednoličan ritam bas bubnja iz ritam mašine i industrijska distorzija nakratko će zaokupiti stare Godflesh obožavatelje, ali ubrzo će krenuti bildanje monumentalnosti koju će prema sredini prekinuti grgljavi vokal. Na polovici će se ambijentalne teksture lagano ispunjavati melankoličnim doom ritmom koji će kasnije mutirati u najmirnije Explosions in the Sky prebiranje žica. Pri kraju se isprepliću brujanje, šum i gudala što podsjeća na neočekivano iznenađenje zvano "Alice" s posljednjeg Sunn O))) albuma "Monoliths & Dimensions". Dakako, "Alice" je fokusirana bez obzira na netipičan finale za bend s istančanim smislom za zlokobni drone.
"Infinity" je zanemariv. Može se računati kao jedno od brojnih EP izdanja na kojem se Justin pokušava obratiti što širem fundusu obožavatelja. Glupo je preskakati stranice, ali vrlo je moguće da ćete se naći upravo u takvom iskušenju na nekim dijelovima pedesetominutne štafete. No, bez brige. Uskoro će novi EP "Opiate Sun" pa Justin dobiva novu šansu.