Labinska OSA Media objavila je drugi dio kompilacije "Indie United", Chresus Jist je novo ime na srpskoj sceni, Shoot Me Wendy su već prije par mjeseci objavili svoj jako dobar prvi album, a Nikki Louder su došli već do trećeg studijskog izdanja.

 

 

INDIE UNITED VOL. 2 (OSA Media 2013.)
Dobre dvije i pol godine nakon prvog izdanja, labinska izdavačka kuća OSA Media objavila je nastavak kompilacije "Indie United". I ovaj put se na nešto više od sat vremena pojavljuju izvođači iz više zemalja (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Italija, Mađarska, Njemačka) neujednačenih glazbenih stilova, ali ipak uglavnom vezanih uz ono što bi se u današnje doba definiralo kao 'indie' glazba. Očigledno je kako ekipa koja je zaslužna za ovu kompilaciju ima dobre veze s određenim bendovima pa se njih 7 pojavljuje na obje kompilacije (Icarus Down, In The Go, Embassy 516, The Orange Strips, Soul Display, Spacesh!t, Hangmas).
Najzanimljiviji dio kompilacije vezan je za 'domaćine', grupu The Orange Strips koja se predstavila s lijepom "Lights Out" koja bi se valjda trebala pojaviti i na drugom albumu ove grupe koji se čeka već godinama. Valdet iz The Orange Strips odgovoran je i za dobru pjesmu "Venice On The Inside" koju je, pod imenom Trees On Maine, odradio s East-Ra Dinom. Dobar je i Man Zero sa svojom "BYSM", Embassy 516 su odlično obradili svoje sugrađane iz grupe Valetudo u "7D", The Red Roosters su već dokazana rockabilly atrakcija, a to potvrđuju i pjesmom "Send Her Back", a zaintrigirale su me i širokobriješke Berette.
"Indie United" još jednom nude uvid u dio scene koja teško zadobiva širu pažnju i ovaj drugi dio, baš kao prvi, u sebi krije neke zanimljive izvođače. No, ono što moram primjetiti je da 'strani' gosti nisu u razini s 'domaćima'. Od mađarsko-njemačko-talijanskih gostiju tek je Borderline donekle zaokupio moju pažnju. No, vjerojatno postoji opravdani razlog zbog čega se i ove ostale grupe nalaze na ovoj kompilaciji.
www.osa-media.blogspot.com

CHRESUS JIST - c.j. (Selfreleased 2013.)
U poplavi loših nazivanja grupa, na svakakva sam bezvezna imena posljednjih godina nailazio, ali moram priznati da odavno nisam čuo za nešto neinvetivnije od imena Chresus Jist. No, kako se ono kaže, svatko nosi svoj križ pa Ljuba, Ivana i Filip valjda znaju zbog čega su se odlučili na ovo ime. Ono što je ipak važnije je činjenica da Chresus Jist u ovih 9 minuta njihovog prvog EP-a nude zanimljivo upoznavanje sa svojim radom. Jako prljavi i prilično nabrijani garažni lo-fi punk zvuk kojim se ove dvije djevojke i jedan mladić kreću, udara na prvu i lako se uvlači pod kožu. "KIll" je žestoka indie-punk-garage himna s prigušenim vokalima kakvu često čujemo u posljednje vrijeme od 'zapadnih' izvođača. "Most People Are" nastavlja istim tempom, ali s više primjesa punka, "Kosmos" je nešto laganija, a "Il giorno del Cobra" u cijelu priču, nimalo neočekivano, uvlače i pomalo surferski gitarski zvuk. Sve u svemu, Chresus Jist nastavljaju trend zanimljivih nastupnih EP-a srpskih izvođača koji očigledno prate svjetske trendove i bez većih problema plivaju u njima. A da bi cijela priča o isprepletenosti aktera na srpskoj sceni dobila novi nastavak, treba napomenuti da su Ivana i Filip članovi (valjda još uvijek aktualnih) Tough Guys Of America dok je Ljuba svirala u upokojenom hardcore bendu Lets Grow.
www.chresusjist.bandcamp.com

SHOOT ME WENDY - Sine Waves (Geenger 2013.)
Prošlo je već dosta vremena od kada su Shoot Me Wendy objavili svoj prvi album, a mi nikako da napišemo barem poneku rečenicu o njemu. Naravno, tko zna koliko je dobrih, jako dobrih, pa i odličnih albuma prošlo bez da je pot lista i razmislila napisati nešto o njima, ali, eto, "Sine Waves" ipak neće biti u toj kategoriji. Dakle, nakon nekoliko godina (5? 6?) postojanja, Shoot Me Wendy su još u veljači objavili svoj prvi album za agilnu ekipu iz Geenger Recordsa. Definirani kao power post-punk pop band, Mirna, Pero, Gara i Ogi su na "Sine Waves" ponudili baš to - dosta razigranih, čvrstih pop-punk pjesama uz kojih se lako može zaplesati, cupkati, ali ponekad uletiti u šutku. Ne odstupivši u niti jednom trenutku od svog stila, Shoot Me Wendy su kroz 13 pjesama maksimalnog trajanja 3 minute i 13 sekundi, pokazali da su tijekom svih godina pronašli svoj izričaj i potpuno sazreli. Hitić "Giving You Up" s razlogom nosi titulu pjesme za koju je snimljen spot (htio sam napisati singlea, ali ima li takav naziv smisla). Sličan status ima i dobro poznata "I've Drowned Myself", a uz te dvije pjesme osobni favoriti su mi "Empty In My Head", "Bug Brain", "Nice" te "Going Down", no lako je zamisliti da bi svaki slušatelj mogao bez većih problema istaknuti neke svoje favorite na ovom prilično ujednačenom albumu.
www.music.geengerrecords.com/album/sine-waves

NIKKI LOUDER - Golden Men (Moonlee/ZARŠ 2013.)
Nikki Louder je baš bučan bend. Ovaj slovenski trio ni na svojem trećem albumu ne odustaje od provjerene formule koju smo čuli na "Alain, I'm Sorry", odnosno "Our World Died Yesterday". Novih 9 pjesama nastavljaju istraživati teritorij ostavštine američke noise scene koja je vrhunac imala devedesetih godina. Čvrsta i uigrana bratska ritam sekcija koju čine Peter i Luka Cerar daje osnovu zvuku na koji se onda Blaž Sever nadovezuje svojim urlajućim vokalima, kotrljajućim rifovima, ali ponekad i čišćim, pomalo space gitarskim dionicama (nor. u "Bridge To Infinity"). Noise je na našim područjima uvijek solidno uspijevao, a Nikki Louder se ovim albumom polako učvršćuju kao jedni od nositelja aktualne scene. Par favorita s albuma: "Barefeet", "Bro Way" i spomenuta "Bridge To Infinity".
www.moonleerecords.bandcamp.com/album/golden-men